Onako kako je Forrest Gumpu došlo da trči, tako je meni došlo danas da pišem. Tako sam napisao nešto što sam mislio staviti u temu "Ekonomija Hrvatske za neznalice" ali mi se uplelo još štošta pa gdje drugo staviti nego ovdje.
U Hrvatskoj uopće nije loše kako se priča, a moglo bi biti puno bolje da je malo muda i pameti. Kao prvo, ekonomska situacija i dug. Javni dug nije ono što neki misle – Vlada, ili netko drugi u ime države se zadužio kod stranih banaka i sada moraju vratiti 40 i koliko milijardi nečega. Ono što se zadužila vlast je tek vrlo maleni dio dugovanja, što se također, po meni, možda nije trebalo zadužiti niti za to već srediti državne tvrtke da posluju onako kako posluje npr. Croatia Osiguranje. Profitabilno. CO je samo jedan od primjera koji pokazuje da se može kad se hoće. Molim da neka netko od ekonomista koji se u ovo razumiju daju točan prikaz tko što duguje, koliko duguje Vlada, koliko duguju građani, koliko duguju tvrtke. Mislim da barem 1/3 javnog duga čine dugovanja građana. Ako je jedan od nas poželio kupiti kuću, auto ili ne znam što i dignuti kredit kako Država kao takva može biti odgovorna za naše ponašanje? Mislim da ne može nikako.

No sa druge strane, postoje Agencije za određivanje kreditnih rejtinga. I one, koliko ja to razumijem, određuju kreditni rejting državama. Državama. A ako kreditni rejting smanje – tada je kamata veća. Znači li to da rastu kamate kredita onog običnog građanina, a takvih je kredita 1/3 javnog duga? Ako jesu, kako netko i na temelju čega može zaključiti koliki je nečiji kreditni rejting?

Druga stvar je hrvatsko sudstvo. Ono je, pazite, nezavisno. Ne smije nitko dirati u tu nezavisnost. A hrvatsko sudstvo ili pravosuđe ako vam je milije je sto puta gore od Hrvatskog nogometnog saveza, sto puta. U nezavisnost se HNS-a isto tako ne smije dirati, ne smije, brani UEFA i FIFA. A brane li UEFA i FIFA korupciju, kriminal i nerad? Namjerno ili nenamjerno, jesu ukoliko se državni sportski savezi stavljaju iznad zakona. Poruka Platinija je nešto što mi svi vrlo dobro znamo i sramota je da netko treba doći i to kazati da bi se nešto promijenilo. Koliko milijuna neriješenih sudskih sporova ima u Hrvatskoj? Jeli itko, itko, za to odgovara, je odgovarao ili će odgovarati? Tko je ikad, ikad odgovarao, odgovara ili će odgovarati zato što neki procesi traju više od 10 godina? Znate li vi ijednog siromašnog suca? Siromašnog odvjetnika? Ono što oni rade zove se zarobljavanje države. Kako će oni ikada za išta odgovarati kada, dragi moji ljudi, nikada u novinama niste čuli da ima preko milijun neriješenih sudskih sporova u zemlji od 4,5 milijuna ljudi. Kada ste u novinama pročitali da je skandalozno da je jedan sudski postupak trajao 10 godina – a mislim da takvih ima ogroman broj, iz vlastitog iskustva. Koliko ste puta pročitali u novinama kako je neki liječnik primio neko mito, obično je to ono što se naziva korupcija plavih kuverti, što dakako nije dobro, ja ne pišem ovo jer podržavam bilo kakvu korupciju – nego da ukažem na odnos medija prema jednom sistemu koji funkcionira bolje (zdravstvu) i jednom sistemu koji ne funkcionira (pravosuđe). Prije ćeš završiti u novinama ako si doktor koji je pacijentu rekao da dođe u 10h, pa ga primiš tek u 11h – nego ako si sudac koji je razriješio spor za 10 godina. A usporedite samo posao kirurga i posao suca. Usporedite im plaće. Kirurg može spasiti život, spasiti neku tjelesnu funkciju. Što može sudac? Može presuditi u sporu između dva čovjeka ili pravne osobe. Ako netko svoj posao ne radi kako treba ili ga radi loše treba napraviti što? Istražiti uzroke. Prenatrpanost sudova? Osnovati nove. Zaposliti još sudaca. Ionako je hiperprodukcija pravnika i pravnih fakulteta. Odakle dati plaće? Ej, pa da netko tko presuđuje u sporu između 2 čovjeka ili 2 pravne osobe ili u kombinaciji da ima preko 15 tisuća kuna plaću? Ljudi, nemojte me zafrkavati. Čovjek radi u javnom servisu i da ima veću plaću od nekoga tko radi u proizvodnji?! Jeli normalno da sat odvjetnikova vremena košta preko 1000 kuna?! Kad ste o tome pročitali članak u novinama...

Škver, i to onaj splitski. Vrlo sličan Hajduku. Samo nema Torcidu. Nema nekoga tko ga voli onako kao Torcida Hajduka. Niti ima 5-6 tisuća ljudi koji ga dolaze gledati svake nedjelje kada traje prvenstvo i kojima je on zanimacija. Ali Škver, kao i Hajduk, ima dugove. Vidite, Škver još nije pretvoren u š.d.d. kao Hajduk, on je trenutno u onom položaju u kojem je Hajduk bio prije preoblikovanja. Ali u novinama nema analize kako je nastao ovaj dug. Nema povijesti bolesti. A ona je vrlo znakovita. Ona pokazuje kako je za stanje Škvera odgovoran niz nepovoljnih okolnosti (rat), ali i ljudski faktor (kriminal uprava). Najmanji krivci su igrači odnosno radnici (međutim, i među njima ima neradnika koji primaju plaće, odnosno Vejića međutim oni su sitne ribe i nevažni u ovoj priči). Vjerojatno znate da su brodovi važna stavka hrvatskog izvoza, dakle, konkurentni su na svjetskom tržištu. No, umjesto da od Škvera napravi Croatia Osiguranje (ili Arsenala, ako baš hoćete nogometni rječnik), hrvatske vlasti su napravile totalnu štetu. One nikad, ali baš nikad nisu sanirale dug Škvera tako da je Škver bio na nuli i mogao krenuti iz početka (kao što je napravljeno sa Hajdukom preoblikovanjem u š.d.d.). Oni su omogućavali Škveru da dobije kredite koji su ga, neprestano, sve više i više zakopavali jer u takvome poslovnome okruženju ne možeš novac ulagati u razvoj novih tehnologija već moraš paziti kako ćeš isplaćivati kome si dužan. Pravo je čudo kako je naša brodogradnja još uvijek konkurentna na svjetskom tržištu, a to je posljedica izvrsnosti i genijalnosti stručnjaka koji tamo rade. No, hrvatske su vlasti, koji su postavljali svoje ljude da razvijaju škver, pogodovali su kooperantima koji su se obogatili na Škveru. A ti kooperanti su neka vrsta nogometnih managera a la Zdravko Mamić. Pogodovali su zato jer je gašena pomoćna industrija vezana za Škver, tipa Željezara i niz drugih kako bi oni mogli jeftino uvesti materijale izvana i prodati ih Škveru. Mislim da nije potreban opis nogometnim rječnikom. A zbog silne pomoći u kreditima danas Škver ima vrlo mnogo milijuna kuna kamata dnevno!

Zanimljivo kako sve hrvatske vlasti imaju čudan poriv za prodaju onoga što su sanirali novcem poreznih obveznika. Tako je potez neviđen u povijesti bio prodaja hrvatskih banaka po smiješno niskim cijenama. Kako su hrvatske banke uopće propale? Za vrijeme rata i za potrebe rata banke su bile izvor prijeko potrebnog kapitala kako bi se financirao rat. Kako bi im se omogućilo normalno funkcioniranje one su sanirane do 2000. godine sa više od 10 milijardi eura. Moguće je da je njihova prodaja bila politički motivirana od strane onih koji su se okoristili ratnim pljačkanjem banaka jer su putovi novca ostali sačuvani u tim bankama – međutim, one su sada u stranom vlasništvu a nove vlasnike ne zanima tko se obogatio na račun banke prije nego što su oni postali vlasnici, njega interesira profit. Gledamo li prodane banke u stranom vlasništvu, njihova je prodaja bila za njih pun pogodak – njihova ukupna imovina skočila je sa 93 milijarde kuna 1999. godine na 285 milijardi kuna 2006. godine. To je oko 39 milijardi eura. Predsjednici uprava banaka i uprave u cjelini su ostale iste! To pokazuje da bankarske i financijske elite kod nas su znale svoj posao, a one nisu donijele te odluke o prodaji i budućnosti banaka. Donijele su ih nekompetentne i korumpirane političke elite. A banke su prodane strancima za manje od milijardu eura! Primjerice Splitska Banka je prodana Unicreditu (55% dionica) 2000. za 50 milijuna eura. Neka je 100% dionica vrijedilo oko 90 milijuna eura. Već krajem 2001. prodano je 100% dionica za 136 milijuna eura Bank Austriji. Godine 2006. prodana je Societe Generaleu za milijardu eura. Koliko je Austrijanac zaradio, a koliko je hrvatski proračun izgubio? 800 milijuna eura? Za nešto više smo prodali sve banke koje su nešto značile osim HPB! Banke vrte novac i investiraju i u Hrvatskoj (te strane), pošto više zarađuju više se novca i vrti – ali uz malo pameti i muda moglo se i više vrtjeti. Postoje podaci HNB-a koliki je profit i što se sa njime radi.

Banke bar rade profitabilno, to je odlično, ali mišljenja sam da je to puno premalo da bi ovo bila zemlja blagostanja. Naš najvažniji izvozni proizvod je, koliko znam, turizam. A njega se treba i može dalje razvijati, posebno na području ponude poljoprivrednih proizvoda. Treba se vratiti selu, umjesto da se svi nabijaju u gradove. Proizvodnja hrane je na planetu sa ovoliko stanovnika u nas podcijenjena. A tek zdrave hrane! Slavonijo ravna ti si. Povratak selu i radu znači i povratak vjeri u vlastite mogućnosti, većoj samostalnosti itd. itd. Nažalost, kod nas su stvari postavljene tako da se grad i gradski život precjenjuju, a na selo se gleda sa podsmjehom. Naš odgojno-obrazovni sustav je katastrofa radi toga, radi hiperprodukcije onih struka koje nam ne trebaju i koje nisu u skladu sa našim prirodnim resursima. Ne radi zdravstvenog odgoja. Način na koji se on želi uvesti doista jest oktroiran. Javnost uopće ne zna što u njemu piše niti tko su „stručnjaci“ koji su ga napisali. Izreka nepoznatog starog Židova iz podkarpatskog kraja kaže da ako se dvojica svađaju i jedan je 55 posto u pravu, to je vrlo dobro, i nema razloga da se kida. A ako je 60 posto u pravu? To je divno, to je velika sreća, i neka Gospodinu Bogu zahvaljuje! A što reći za 75 posto prava? Mudri ljudi vele da je to vrlo sumnjivo. Dobro, a 100 posto? Takav koji govori da je 100 posto u pravu – gadan je nasilnik, strašna lopuža, najveća hulja.

Dragi moji, ako je tko pratio moje pisanje zna da se vrlo često koristim riječima po meni, a ovo sve sam napisao ne zato jer mislim da sam u pravu nego zato jer želim znati koliko sam u pravu.

previše mi nešta barataš broikama nie li to TeBaldov poso ??