Dejan NS je napisao/la:
Bogomdani je napisao/la:
dbald je napisao/la:
Bogomdani je napisao/la:
Nijedan imperijalizam nije dobar. Vidi cijeli citat
Za koga nije dobar?
i
Zašto nije dobar?
Vidi cijeli citat
Što je imperijalizam?
Imperijalizam je želja jedne države da
vlada drugom državom, narodom ili društvom.
Jeli se slažemo ili ti imaš neko drugo mišljenje?
Vidi cijeli citat
Jebes ga, valjda je dobro onom koji vlada

Vidi cijeli citat
Prije svega dodao bih da, kada govorimo o imperijalizmu, se ne treba raditi samo o državi.
DejaneNS, potpuno točno. Ali što je sa drugima? Kada sam rekao da nijedan imperijalizam nije dobar mislio sam na imperijalizam kao oblik vladanja (citati su preneseni sa rasprave na temi "Hrvatska politička scena" gdje smo pokušali vrjednovati ulogu Margaret Thatcher). U konačnici, nije dobar za čovječanstvo radi nastojanja da sačuva postojeće monopole i, posljedično, guši njegov razvoj. Zanimljivo, kroz cijelu poznatu pisanu povijest ljudskog roda, jedna je konstanta: imperijalizam. Taj se imperijalizam uvijek mijenja drugim imperijalizmom. Točnije, mijenja se hegemonijom koja se bori protiv imperijalizma - ali koja sama (točnije dio snaga koji ju sačinjavaju) ubrzo postane novi imperijalizam. Napredak ljudskog roda omogućile su one snage koje su se borile protiv imperijalizma, ali te snage okupljene u hegemoniji su se nakon pobjede uvijek nanovo dijelile između sebe na imperijalista i hegemona. I uvijek je imperijalist gubio, ali se uvijek hegemon raspadao. Nešto kao "imperijalist je mrtav - živio imperijalist!"
Primjeri kroz povijest: Saveznici su se udružili protiv
nacizma u hegemoniju kako bi pobijedili nacizam koji je bio imperijalniji od njihovih imperijalnih poredaka. Jednom kada su ga pobijedili nastaje nova podjela i nova borba između imperijalista i hegemona. Hladnoratovski imperijalist postaje
SSSR i komunizam, a hegemon postaje
Zapad. Poslije pada imperijalnog komunizma opet se dijeli svijet na hegemona i imperijalista: i pobijedit će opet onaj koji je pravedniji i humaniji.
Rimska država je primjer sistema koji je jako dugo trajao i imao svojih imperijalnih i hegemonijskih faza. Napreduje dok je hegemonija, ruši se kada je imperijalan. Doba republike je isprva bilo doba hegemonije, a rimska država se širila. Međutim, pred kraj postojanja republike ona postaje imperij koji se ne bi održao da ponovno nije postao hegemonija - ironično, pojavom Oktavijana koji je postao August, prvi rimski car. Ali August je bio
princeps, a kasnije dolaze da ih tako nazovem
apsolutisti. U doba Augusta rimska država, Rimsko Carstvo, ponovno prelazi u hegemonijsku fazu, i ponovno osvaja. Ali ne osvaja ona legijama, ona osvaja načinom života i vrijednostima čije su legije samo odraz. I urušava se zbog načina života, zbog nekih drugih vrijednosti koje su bolje, a ne zbog slabosti legija. Jeli "mračni" srednji vijek korak naprijed za čovječanstvo ili korak natrag? Za usku imperijalnu elitu koja je postajala sve uža i uža dok više nije mogla kontrolirati ljude prema kojima se odnosila sve više neljudski bio je to korak nazad, i može se radi propasti nekih dostignuća koje su kasnije ponovno otkrivene činiti da je to bio korak natrag za čovječanstvo - ali nije. Ljudska sloboda bitnija je od sveg tog sjaja i čovječanstvo ili bar povijest Europe je sa padom rimske države okrenulo novu stranicu.
Crkva se kasnije pretvorila u imperijalista jer je monopolizirala znanje, i ona je jedan od poraženih imperijalista.
Toliko kritizirani
Englezi također imaju svoju hegemonijsku i svoju imperijalnu fazu. Stogodišnji rat sa Francuskom je njihova imperijalna faza, a borbom protiv Luja XIV. oni upadaju u hegemonijsku fazu i u njoj se zadržavaju do kraja Sedmogodišnjeg rata kada ponovno postaju imperijalisti i bivaju poraženi u Američkom ratu za nezavisnost. Pa su ponovno hegemoni kada se Napoleon proglašava carem. Pa su ponovno imperijalisti kada iskorištavaju druge radi sebe, pa malo hegemoni kada se sa drugima bore protiv iskorištavanja, pa opet imperijalisti kada... Englezi su, treba im priznati, pokazali fleksibilnost, ali onaj put kada se tvrdoglavo budu držali imperijalizma mogli bi propasti kao rimska država. Ona je opomena svakom vladaru. Ne može netko
onako uzimati ljudima sreću. A duhovna sreća ovisi i o materijalnom - gladan čovjek nije sretan čovjek. Rob svoga nagona nije sretan, ni slobodan. Najgori imperijalisti su oni koji ljude žele pretvoriti u robove svojih nagona za svoju korist, najčešće materijalnu.
Zato dbalde, sadašnji vladari svijeta, SAD ili točnije njihova američka elita, možda jesu najbolji i najhumaniji imperijalisti do sada, ali su samo - imperijalisti.
Oni mogu srušiti Sadama ili talibane u Afganistanu - ali to neće riješiti glavni problem čovječanstva: kako da što više ljudi bude slobodno, od materijalnih briga i čega sve ne. Slobodan čovjek ne poznaje monopol, on priželjkuje da ga drugi nadmaši.
Treba da konačno nakon imperijalizma ne dođe imperijalizam. Ali daaaleko je čovječanstvo od toga, no neuviđanje toga samo taj put čini još duljim, i zato ovo pišem. Prepoznat će se sluge imperijalizma i njihove žrtve. Ne vjerujem da ima imperijalista na ovom forumu. :-)
Vjerojatno ćeš me, po svom starom dobrom običaju, pitati kako to konkretno primjeniti pa da ti odmah dadem jedan slikoviti odgovor:
http://www.youtube.com/watch?v=Q-otbHd_y3sSamo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda