@ian wright - o Thatcher:
1. Zbog čega je smijenjena Thatcher sa mjesta britanskog premijera? Ako je smijenjena radi vanjske politike, možemo li onda reći da je postpremijerska Thatcher, kada igra otvorenim kartama, prava Thatcher? Ona je u svojim istupima stavila na prvo mjesto čovjeka i to hrvatskog čovjeka, pa tek onda interese svoje nacije. Thatcher je također izmijenila svoje mišljenje o ujedinjenju Njemačke. Komunizam i berlinski zid bi propali i bez Thatcher kao što se Njemačka ujedinila usprkos navodnoj nepripremljenosti Zapada.
2. Ti govoriš o romantičarskom pogledu Zapada na Istok koji je samo to, romantičarski pogled. U stvarnosti stvari uopće nisu bile kompleksne i iznenađujuće. Zapad je iz Istoka pokušao izvući što se najviše može. Negdje je uspio više, negdje manje, ali je svakako profitirao. Otvorio se novi prostor za plasiranje zapadnih proizvoda, ali i za činjenje medvjeđih usluga. Već 1992. Kissinger je apostrofiran kao čovjek koji dlaku mijenja ali ćud nikad. Čovjek je jedan od sukreatora američke vanjske politike, ali ne kao zastupnik američkih proizvođača, već hohštaplera. On je sušta suprotnost Thatcher, njezinim govorima, njezinim stavovima. Njezina vizija svijeta je drugačija. Riječnikom Star Treka Kissinger je Borg, a Thatcher je Janeway.
3. Potpuno je pogrešno gledati ponašanje američkih političara prema kontekstu koji si ispričao jer on isključuje interese koje su oni imali u bivšim komunističkim zemljama. Npr. spremnost Austrije na napad iz Jugoslavije ili Čehoslovačke je potpuno nebitna za interese američkih političara. Eagleburger je bio dugo vremena najbliži suradnik Jamesa Bakera, a uz to bio je dugo vremena veleposlanik SAD-a u Beogradu. Tamo je pokrenuo projekt izvoza Yuga u Ameriku, totalno promašen potez na kojem je netko digao novac. U tom projektu sudjelovala je i Beobanka kojoj je na čelu bio jedno vrijeme Eagleburgerov prisan suradnik - nitko drugi doli Milošević. Eagleburger je bio predsjednik nekakve firme Kissinger Associates koja je nudila vanjskopolitičke savjete onima koji su ih platili. Bakeru ih je davao besplatno, a što je značila potpora službenog SAD-a očuvanju Jugoslavije vidjeli smo: to je bilo zeleno svjetlo boljševičkim velikosrbima da pokušaju slomiti hrvatsku demokraciju. Rezultat je bio rat koji je potrajao do 1995. godine. Usporediti to sa potporom službenog SAD-a očuvanju SSSR-a (kao protiv ukrajinske nezavisnosti) je u najmanju ruku neukusno, da ne upotrijebim neku težu riječ.
Ovdje je čak riječ o tome da je jedna takva država kao što je SAD bila taoc beskrupuloznosti nekih svojih čelnika. Njihov interes nije bio prosrpski zato jer oni vole Srbe, a mrze Hrvate nego jer su mogli u datom trenutku izvući korist od Srba. Pokazalo se kako to uopće nije bio interes demokracije, što je Thatcher među prvima pokazala!
4. "Zapad je zelio zadrzati status quo sto dalje i zato je na sve nagle promjene gledao sumnjicavo. To je bila sluzbena politika." Previše poopćena tvrdnja koja radi toga nije točna. Njemačka, Vatikan i još neki manji (Island :-)) nisu baš bili zagovornici statusa quo u Jugoslaviji. Generalno, interesi su bili glavni generator a ne neznanje. Thatcher kao "slobodni strijelac" odjednom zna sve što se događa u raspadajućoj Jugoslaviji, a John Major ili George Bush sa MI6 i CIA-om iza sebe ne znaju. Nemoguće! Svi su znali sve!
5. Kakva je bila Judtova vizija Europe sudeći po njegovoj knjizi?
O "prodaji" Dalmacije:
1. Nije pitanje je li malo ili puno, već što. Ako nešto prodaš dobiješ nešto zauzvrat. To se zove prodaja. Ako ne dobiješ ništa onda je to darovanje. De iure jedino imamo Rimske ugovore po kojima Pavelić ne prodaje ništa Italiji već predaje. Ladislav Napuljski je npr. prodao svoja prava na Dalmaciju Veneciji za 100 000 dukata. De facto je predao dio Dalmacije u zamjenu za svoju vlast.
2. Pa cijela druga zona, a ne samo Dubrovnik je, prema Rimskim ugovorima - demilitarizirana. Preciznije, demilitarizirana od strane NDH, a militarizirana od strane Talijana koji su podupirali četnike kao borce protiv partizana. Ovo se na terenu pokazalo kao lošija odluka Pavelića. Hrvati su više stradali od četnika nego od Talijana, pa bi bilo bolje da je i ta druga zona prepuštena skroz Italiji jer bi bilo vjerojatno više reda. Ovo je primjer kako nije sve u teritoriju: iako bi Pavelić bio označen kao još veći izdajnik jer je prepustio još više Talijanima, napravio bi možda i bolji potez. Zamislite da je sve ostalo u NDH, ali da je bilo demilitarizirano od NDH. Bilo bi veselo sa četnicima po Splitu, Šibeniku i drugdje kad bi došli tražiti partizane.
@Vilenjak - i ja smatram da je Pavelić negativac u ovoj priči, ali nije sve crno-bijelo kako neki prikazuju. Provođenje rasnih zakona je meni osobno nešto što mi je najcrnije kod njega, to ga diskvalificira kao normalnog čovjeka za mene, pa potpuna neodgovornost prema vlastitom narodu koji je postao taoc njegove osobne sigurnosti. Tek negdje na kraju mi je prepuštanje djelova Dalmacije (Šibenik, Split, otoci, Boka Kotorska). Da nije bilo Ante Pavelića i Ustaša što bi bilo 1941-1945? Meni je Ante Pavelić i Ustaše kao strelasti križ u Mađarskoj, totalna šteta. Maček je mogao biti naš Horthy, međutim, dogodio nam se Szalasi. A baš me zanima što bi bilo da nije bilo Pavelića, tko bi uskočio? Možda Nedić. :-)
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda