Što se tiče porodiljnog, ovdje je istina što Bojangles kaže.  Imaš pravo na 12 tjedana odsustva bez da ti posao bude u opasnosti, po zakonu.  I to zakon ne određuje da to mora biit plaćeni izostanak, mada većina firmi pokrije barem 6 tjedana (u mom iskustvu).  A što se muških tiče, u prošloj firmi sam ja imao pravo na 2 tjedna po rođenju djeteta, dok u ovoj nemam nikakve dane u tu svrhu (ljudi često koriste godišnji u tom vremenu).

A što se govornih devijacija tiče, najbolje riječke su mi kad mijenjaju rod stvarima (bicikla, reketa), te što ne znaju akuzativ množine od "svi", nego koriste genitiv: "Ima li mjesta za svih?" umjesto "...za sve?"  Kad govorimo o vokativu, mislim da je taj -e na kraju opcionalan.  Mene 95% ljudi, i Slavonaca i Zagoraca i Zagrepčana i Siščana i Riječana, uvijek zove jednostavno "Boris", na što sam i navikao.  Čak su me tako i u osnovnoj školi učili, drugarica bi ispravljala drugu djecu kad bi ovi rekli "Borise"... A i meni je prva reakcija na to "Borise" - a s kim da se borim?  A i inače ovisi od imena do imena - recimo Robert, a ne Roberte; Vedrane, ali ne Vedran; Zvonimir, a ne Zvonimire; Mladene, ali ne Mladen; Tomislav, a ne Tomislave; Davore, a ne Davor... možda ima neke veze sa zadnjim slovom?  Naglaskom?  (A može nastavak biti i -u... recimo, "Ćiro, pederu".)