evo stigoh prije par sati iz avanture... stvarno prikladna rijec, jer Alzir je zemlja paradoksa: povrsinom deseta zemlja na svijetu, proteze se kroz nekoliko klimatskih zona - na sjeveru velicanstveni lanac Atlasa "stiti" uski priobalni dio od pustine koja zauzima cca 80% povrsine zemlje. Tamo je klima i zemlja tipicna mediteranska, rekao bih nesto kao juzna Italija ili Provansa. Tamo stvarno raste sve zivo, zemlja je vrlo plodna i bogata. Nije ni cudo sto su se milijuni Francuza tamo naselili. Zimi se temperatura na Atlasu zna toliko spustit, da snijeg ostaje dugo i ljudi idu na skijanje... 200 kilometara dalje je pustinja s temperaturama koje danju ne padaju ispod 40' Nivesica. Pustinja se tu i tamo probije do same obale, sto dovodi do nestvarnog spoja pustinje i mora, koji sam do sad vidio samo u juznom Tunisu (a vidjet cete i na slikama).

Koliko sam stekao dojam iz razgovora s domacima i koliko sam svojim nestrucnim i povrsnim turistickim okom vidio, ta zemlja je na rubu eksplozije, sto nije ni cudno s obzirom na to da im 40% stanovnika cine djeca i tinejdzeri - kad njima prorade bubice i agresivnost, a posla nigdje, brrr.... zaeb je to sto su nevjerojatno podijeljeni izmedju sebe: mrze se Alzirci i Berberi, svi skupa mrze Francuze, koji su cinili strasne zlocine tijekom alzirske NOB. S druge strane, jedini izlaz im je otic u tu prokletu Francusku/Belgiju/Nizozemsku i tamo zaradit za pristojan zivot. Eh da, uvjerljivo najpopularniji nogometni klub tamo je l' OM,... nema klinca koji nema njihov dres. Slicno je i u Tunisu i Maroku. Dalje, onda se tu upetljaju berberski separatisti, komunisticka gerila, islamski fundamentalisti i imas totalni cuspajz od situacije i zemlje. Donedavno je i sluzbeno trajao gradjanski rat izmedju vlade i islamista, kad su jedni i drugi upadali u sela i neselektivno masakrirali stanovnistvo, pa poslije optuzivali jedni druge za pokolje. Situacija se kao malo smirila zadnjih godina, no sve kipi po poklopcem. Razne frakcije su se, osim pljackom banaka i "nacionaliziranjem" imovine u podrucjima koja su kontrolirale, financirale i otmicama turista. Pet somova eura po glavi i slobodan si. Ako procijene da si malo veca zvjerka, traze i puno vise. Neki novinski clanak u domovini i cijena otkupa raste sto posto. Takve otmice su se dogadjale uglavnom na krajnjem jugu zemlje, gdje su turisti bili prepusteni sami sebi usred pustinje, po 300 kilometara od najblizeg seoceta i policajca (ako nije korumpiran). Na svim vaznijim krizanjima diljem zemlje se nalaze vojne barikade, gdje se legitimiraju putnici u vozilima, postoje doslovno zabranjene zone unutar gradova i pokrajina gdje je bolje ne ulazit. Kad pukne neka auto-bomba  (cak i u Algiersu - pisat cu ga tako, da ga razlikujem od drzave) na to se nesto posebno vise ni ne osvrcu. No, ljudi kao ljudi su svtarno ugodni, stranac je za njih poseban gost, desavalo se su doslovno isli posudjivat od susjeda neke stvari samo da bi se mi osjecali ugodnije. Ljudi su stvarno odlicni i steta sto ih sudbina nije nagradila boljom vladajucom klasom

Sav taj Tunis, Maroko, sad Alzir i sljedece godine Sirija/Jordan su zapravo samo priprema za veliki skok u Iran i srednju Aziju, sve one -Stanove, Samarkand, Put svile, istocne granice Skitije. Za vidjet sve to, barem minimalno i na najpovrsniji turisticki nacin treba bar mjesec i pol... spremamo se temeljito, pa ce nam valjda i to poc za rukom