Moram priznati da sam alergična na upotrebu riječi 'povijesno' u kontekstu svih mogućih utakmica, sad još samo fali da i koncerte okarakteriziramo takvima. Ipak su ovdje već bili i Queenovci i Bowie i Stonesi, pa se ne bi trebalo razbacivati s tim terminom. A meni su svi veći i značajniji od U2. Uostalom, na dva posljednja spomenuta sam i bila. No, o ukusima se ne raspravlja.
Stvarno je super što su održali čak 2 koncerta u Zg-u, što je grad bio prepun stranaca, što su neki i dodatno zaradili (mogli su i više, da je pameti u nas). A najbitnije je da su ispunili očekivanja većine prisutnih na koncertima, i to je divno. Ali meni ni mrvicu nije žao što nisam bila, jer mi jednostavno ne spadaju među najdraže grupe, a spektakle u startu ne podnosim, pa je logično da prevagne ovaj drugi osjećaj.
Razlika između krvi i mesa na jednom i manjka istog na drugom koncertu (ako je tako bilo, jer je to osjećaj koji ne moraju dijeliti svi prisutni na koncertu) ne može ići samo na račun publike, već dobar dio pada na band. Ipak su oni ti koji prvenstveno moraju cijelog sebe dati, da bi im se vratilo. Valjda je u tome i smisao rocka. Tako da je stvarno bespredmetno raščlanjivati koliko je na kojem koncertu bilo pravih fanova.