Dežulovića, tačnije njegov
opus, poznajem samo površno.
ALI, interesantno mi je kako se odredjeni
obrasci (
formats, na engleskom) diskusija gotovo preslikavaju sa jedne obale Drine na drugu!
Možeš ti napisati par hiljada stranica kvalitetnog teksta, možda čak i poneki roman, zbirku priča, itd., ali drzneš li se da kreneš da čistiš svoje sopstveno dvorište, kao što je to napomenuo Bojangles, crno ti se piše!
Odmah bivaš proglašen za ličnost deficitarnu u oblasti patriotizma, ako ne i za izdajicu! Jer, zaboga, usudio si se pljuvati po svom narodu, božemesakloni!
Zbilja mi je fascinantno s kojom lakoćom odredjeni umetnici, bilo da se bave pisanjem, filmom, muzikom... bivaju obešeni na stub srama jer, o sramote, su pokušali da kritikuju vlast u otadžbini! Ili neke postupke svojih sunarodnika...
Moram da se unapred izvinim svom imenjaku iz Novog Sada jer, evo opet, pišem
odavde o tome kako je
tamo. Ali, šta je - tu je. Možda sam skroz "off", ali meni to tako izgleda. Odavde

. I potpuno prihvatam svaku argumentovanu kritiku.
Mogao bih da krenem sa konkretnim primerima, odn. imenima, ali radije bih da se zadržim na opštem zapažanju. Dakle, princip je jedan te isti, bilo da si u Zagrebu ili Beogradu. Usudiš li se da dirneš u neke nacionalne svetinje, da dovedeš u pitanje neke "opšte poznate istine" - ne gine ti etiketa srbo/hrvatomrsca. Pa, tako recimo u Srbiji web site b92 zovu U92 (!!!). Tu poštene diskusije/dijaloga NEMA. Jer, sa izdajicama se ne razgovara! U suštini, ništa lakše nego etiketirati nekoga ad hominem, bez i najskromnijeg pokušaja da se na činjenice odgovori - činjenicama!
Tako i vi i mi (

) u stvari živimo u istom
javnom diskursu . Imena, lica, brojke se razlikuju, ali
obrazac je
isti: kritikovati "svoj narod" (što je samo vešta podmetačina, jer niko, pa ni najveći "samomrzac" (?!?) nikada nije kritikovao
narod u celini... ali, o tome neki drugi put) jednako je
pljuvanju po svojima, jednako je
izdaji svojih...
I, kako onda da kreneš da čistiš svoje dvorište?!