Al pazi da dođeš točno u 3 u Buzin po vizu.  Ako dođeš u 15.10, do tada oni zaključaju vrata, i čekaš do drugi dan u 15.00.  Ja sam jednoć uletio u 15.09 kad je teta metala već ključ u bravu na portirnici...

the ja - nemoj mi crnit rvacku (ni sjevernu ni juznu ni istocnu ni zapadnu) - odma saljeN vileta da se malo preslusa u PES - a ti znas kako obicno te utakmice zavrsavaju.

ajde šta ste se uspiz***,letim u petak a appointment je u srijedu

Jebateled, sjetio si se u pet do 12...sreća tvoja da ne putuješ u Kenjadu, oni traže da papire pošalješ barem 6 tjedana prije planiranog polaska (valjda zato jer je ured za vize u Beču)...a neke stavke u njihovim formularima su glupe, da ne upotrijebim neku težu riječ

Da malko promijenimo temu... doduđe, ovo "ocrnjivanje" svojeg i da je bolje tuđe me sjetilo na još jednu priču o japanskom shvaćanju života.  Zadnji put je bilo pitanje kako to da su Japanci toliki prijatelji s Amerima, a ovi prije 63 godine na njih bacili A-bombu, pa sam dobio neočekivan odgovor.  Ovaj put je razgovor krenuo od kupovanja suvenira...

Naime, kolega Englez koji je bio sa mnom ovaj puta tamo ima dvoje djece, tinejdžeri i treba im kupiti poklon.  Pa je odlučio da bi im mogao kupiti majice na kojima piše nešto na japanskom, naravno orijentalnim pismom.  Domaćini Japanci počnu kmrčati nešto, pogledavati jedan drugoga inkvizitivno, dok se na kraju ne dogovore i kažu da će to biti jako jako teško naći, jer da to nitko u Japanu ne nosi.  Ima kao nekih dućana na aerodromu za turiste (nije rekao "blesave" turiste, ali je to visilo u zraku), ali da je tamo jako skupo.  Kaže, eventualno bi mogao naći majicu da kojoj nešto piše na engleskom, ali "that's some stupid English that doesn't mean anything".  (Odma sam se tu sjetio jedne pradavne Miletove opaske na sliku Konfuzija koji je bio u nekoj majici na kojoj je pisalo Limited, ili Original, ili tako nešto.)

I sad, Japanci dalje u čudu ovakvim nesvakidašnjim pitanjem, ali sa neobičnom voljom da svakom turistu pomognu, odluče se zadubiti u problem tražeći dodatne informacije i novi pristup problemu, pa upitaše da šta bi on htio da na majici piše.  E sad smo to pitaje Englez i ja našli čudnim, jer ako nema majica sa kanji/hiragana/katakana pismom na njima uopće, kako će biti lakše naći neku na kojoj piše nešto određeno...  Al eto, ljubazni oni, pa ćemo i mi biti, pa kaže on da nije bitno, recimo nek piše "Proud to be Japanese".  Na što se oni pogledaše, ponoviše "proud to be Japanese" kao da provjere da li su dobro čuli/razumjeli, i prasnu u gromoglasan smijeh.  Što je naravno mene i Liverpulijanca s plave obale Merseya ostavilo prilično začuđenim... ja prvo pomislio da ih je možda uvrijedio, jer kao šta ima stranac nosi majicu na kojoj piše da je Japanac kad nije... (skrušeno priznajem da sam prepoznao u sebi djelić mentaliteta onog vinkovačkog genija koji je pljunuo SportNet-no Nagatsuka-sana jer je dotični nosio kockice, pa odmah projicirao ksenofobični mentalni sklop na druge nacije).

Uglavnom, potencijalno nezgodnu situaciju su prekinuli domaćini pitanjem "a zašto bi netko tako nešto napisao na majicu?"  Na što smo mi pokušali da je to skroz normalno da netko nosi "Proud to be American" ili "Proud to be Croat" majice...  Na što su oni malko suzdržali smijeh, osjetivši valjda da bi njihovo kikotanje možda moglo uvrijediti našu zapadnjačku kulturu, pa krenuli u neko objašnjenje da su oni izolirana zemlja, pa ne dolaze u bliski dodir sa susjedima da bi mogli cijeniti kako je kod njih dobro i biti na to ponosni, ali da oni jesu sretni što su tu gdje jesu... Ali opet, reći tako nešto kao "ponosan sam što sam Japanac" im ne bi nikad palo napamet, jer šta su oni imali s time što su se rodili kao Japanci, i zašto bi netko uopće trebao biti ponosan time što je plod genetičke slučajnosti?  Ako sam to dobro preveo, rekla je žena "how can I proud of a genetic accident?".  Heh, da, logički gledano ima potpuno pravo, ali kad bi ja prasno u smijeh na izreku "Ponosan što sam Hrvat", odrekli bi me se svi koji me poznaju...

Morat ću sljedeći puta, ako ga bude, malo se dublje pozabaviti time.  Jer kako je taj i takav narod uspio izrodit kamikaze i careve koji su tolika zla kinezima napravili po Mančuriji mi postaje sve veća misterija.  Mada, ja bi skoro rekao da smo ipak mi zapadni ti koji su za opservaciju...

ne znam sta nam se dogadja ali ja sam u zagrebu 100% siguran....

Pa realno, i glupo se ponositi necim na sto nisi imao apsolutno nikakav utjecaj, sto je tvoja priopadnost odredjenoj nacionalnoj skupini.
Ponosis se necim sto si postigao u zivotu, recimo, sto si djecicu izveo na pravi put, sto imas zenu koja te voli, netko se opet ponosi novom meckom i viletinom od 400 kvadrata, a dobro, i to je nekakvo dostignuce.... ali da volis i cuvas svoje, korijene, zemlju, pa i taj nesretni narod, tu ne vidim nista lose.

A opet, da i mi zivimo na Hokkaidu, Honshu, Shikoku i Kyushu, bez ikakvog fizickog dodira sa susjedima, bez ikakvih uplitanja i teritorijalnih pretenzija sa strane... valjda bi se i mi okrenuli tehnologiji, izumiteljsatvu, bar nekog modernog poljskog wc-a tipa "Cepikuce 2010", koga boli qrac za naciju kada ti je najopasniji susjed orka i velika bijela psina a najveca prijetnja nacionalnoj bezbjednosti tsunami i zemljotres.
Stvar je perspektive.