Eh... ova najnovija inkarnacija našeg Gazde mi je vratila film kako se TO dogodilo kod mene. Malo da vas gnjavim ...
Elem, ja sam "Grkinju" prvi put sreo pre 2 i po godine (!) u restoranu gde još uvek sviram vikendom. Bila je za barom, u društvu svoje prijateljice i mi smo uspeli da razmenimo samo par reči. Kad je odlazila, ja sam rekao jednom od konobara (kunem vam se!), "E, ovo je žena sa kojom bih mogao da budem"!
Ali, što jednostavno kad može komplikovano?
Iako sam joj sao svoju karticu sa telefonom, ona se nije javila ("Bilo me je stid", objasnila mi je mnogo kasnije). Ja sam ipak nastavio da se nadam i ekipa u restoranu je već počela da me zeza ("Pa, gde ti je devojčica" i slične originalne umotvorine).
Prošlo je više od godinu dana... tek, jednog petka, ja sam stvarno bio smoren i javim ljudima u restoranu da neću doći to veče.
E, BAŠ TO VEČE ona se pojavi u restoranu...
Sutradan mi to kažu, ali ja im naravno nisam verovao, pretpostavljajući da su oni i dalje u zahebantskom fazonu...
Prodje još pola godine... i EVO JE! Ja je pitam, "pa gde si ti do sada?", na šta će ona, "Ne mogu da verujem da me se sećaš!".
Ma, kako da te se ne sećam, ženska glavo, nego daj da lepo razmenimo telefone... I tako i bi.
ALI, IMA JOŠ!
Ja joj odmah sutradan pošaljem sms poruku, računam, nije kulturno da je odmah zovem... Kad., nema odgovora... prvi dan, drugi dan... nedelju dana NIŠTA!
E, tad sam već počeo da sumnjam da me i ONA ZEZA!
Nakon dve nedelje, objašnjavam ja jednom poznaniku u restoranu da sam uzaludno poslao par poruka... On će na to, "pošalji joj opet poruku". I ja krenem da tipkam, kad U TOM TRENUTKU u restoran ulazi ONA!
"Pa, gde si ti opet nestala?"
"Kako? Ne razumeme? Dala sam ti telefonski broj, ali me nisi zvao?"
"Ali, slao sam ti poruke!"
"Jaooooj, izvini, dobila sam pre mesec dana ovaj novi blackberry i nemam pojma uopšte kako da skinem poruke!!!"
And the rest is history...
Mislim, glede sinkroniciteta i sl. Kad je TO onda je TO!