sretan bozic i ovdje...
no, ne bi ovo bila the Kavana, kad ne bih napisao neku dodatnu recenicu, ponukan silnom histerijom oko Bozica, koja se svake godine sve vise pojacava... svake godine mi se geometrijskom progresijom povecava broj ljudi koji mi poklanjaju neke stvari za Bozic, vrlo cesto ljudi koje uopce ne znam poblize, koje sam sreo jednom, samo iz sluzbenih razloga, neki susjedi s kojima sam inace na "pas mater", ljudi s kojima suradjem na poslu, no s kojima nikad ne bih negdje sjeo na pice (jer ni nemamo mi sto o cemu razglabat), no koji se, zbog "xmas spirit" osjecaju ponukani nesto pokloniti bilo kome, jer je vrijeme darivanja, svi smo veseli, bla-bla-bla... ej ljudi, NECU VASE JEBENE POKLONE! Necu vase butelje vina, necu vase sampone za tusiranje, dezodoranse, razne glupe sitnice iz dzidzi-midzi ducana, necu vase bombonjere, ne zelim se vracat s posla s punom vrecicom pseudo-paznje upakirane u sarene papire, jer je takva sezona... pa onda te nevjerojatne guzve, nepregledne mase ljudi u ducanima, shopping-centrima, svi samo nesto kupuju, daruju, kupuju, primaju darove, trose, daruju, ma uzas... necu kupit LCD televizor 14.11. al cu ga kupit za Bozic... na televiziji samo sranja od filmova kako glavni junak ocekuje nekakav poklon za Bozic, jer je jadan ovakav i onakav, pa obavezni happy end, dobro pobjedjuje sve, svi cemo dobit neki poklon... ej, kakve to veze ima vise sa smislom Bozica?
dakle, sinoc sam, ponukan prinudnim veseljem, financijskom rastrosnoscu i opcom histerijom dosao na krajnje bogohulnu pomisao da cu pocet taj Bozic ignorirat, isto kao sto vec desetak godina uspjesno ignoriram drugi komercijalno-vasarski praznik, Valentinovo...
morao sam se istrest, bude me proslo za dan-dva, no crv sumnje se nepovratno usadio...
srdacno vas,
Ian
[uredio ian wright - 25. prosinca 2008. u 17:40]