Ja sam u 2. osnovne imao monstrum učiteljicu (navodno je bila u Partizanima, ono, prvoborac). Šta je ta žena sebi dopuštala, leleeee! Recimo, jedan od omiljenih fazona joj je bio da te digne sa stolice tako što ti
zavrće zuluf!

!!?!?!? Jebateled, al je to bolelo, a opet ne smeš da pisneš, da ne ispadneš čkapi pred razredom!
Jednom sam popio šamarčinu od razredne koju su svi u školi zvali Kleopatra (predavala je Istoriju) i koja se nijednom u pola godine, koliko sam je imao, nije nasmejala!
Uopšte, kad se setim, koji su patološki likovi kod nas završavali kao nastavnici i profesori, stomak mi se prevrne!
Kaže Riki, "pedagogija"! Ma, koja, bre, "pedagogija" kad u školama rade likovi koji svi imaju po neku ozbiljnu dijagnozu, u rasponu od shizofrenije do psihotične agresije!?
Zato, kad sam prešao u američku školu, u pola 5. razreda, nisam mogao da poverujem u koji sam raj sleteo! Ono, nema fizičkog kažnjavanja, ne moraš da imaš peticu iz matematike da bi te cenili, sve je "cool", sve se može... Ma u trenutku sam odlepio! Kad dobro razmislim, mislim da je mene tada ujeo "američki bug" i da sam već tada odlučio da ću, kad-tad, doći u USA.