Ako se povuče paralela s nogometom koji je itekako popularan i kojeg prati i razumije dobar dio publike dođe se gotovo na isto. Sjeti se koliko se ljudi koji inače nemaju veze s tim sportom, te osim naše reprezentacije (a i to je upitno) ne znaju a ma baš nikog, za vrijeme svjetskog ili evropskog prvenstva prometne u najvatrenije navijače. Odjednom imaš horde “navijača” po gradovima domaćina i po našim glavnim trgovima u kockicama od glave do pete. Ljudi se jednostavno zapale za neki in događaj.  Tako je i sada, pogotovo jer se događa kod nas. Uostalom, ta priča košta, jednostavno dobar dio gledatelja u dvorani spada u dobrostojeći sloj koji se između kafića, nekog kluba ili koncerta taj dan odlučio za rukomet, jer eto, svi idu, nije svaki čas svjetsko prvenstvo kod nas ni u ribolovu, a kamo li u jednom od najpopularnijih evropskih sportova, a ni nove dvorane ne niču ko gljive inače.

Što se tiče stranih navijača, skandinavci svoje sportaše tradicionalno prate u svim sportovima u kojima su dobri, tako da ih ima i ovdje. Da se slučajno organizira košarkaško prvenstvo ne bi situacija bila ništa bolja po tom pitanju, pretpostavljam. Vjerojatno bi umjesto skandinavaca imali Grke i to je to, ako se ne varam. Naravno da je nogomet u potpunosti druga priča.

Ono što najviše ne razumijem je potreba da se radi rang lista sportova. Time što se voli rukomet ne gubi košarka na važnosti. Zar je stvarno važno koji je sport najpopularniji, pa ne natječu se međusobno. Meni je prirodno da se pridaje veća pozornost trenutno uspješnijem sportu. Ali to što je naš dragi hrt zaključio da košarku treba izbaciti iz programa je idiotizam koji nema apsolutno nikakve veze s rukometom.