Brane je napisao/la:
Ma znate sto je meni islo najvise na zivce (osim ukljucivanja kardianala Bozanica izravno u program HR2 15 minuta prije utakmice)?
To sto sve ovo vise nije imalo veze s pravim sportskim navijanjem. Naime, kako cemo se veseliti pobjedama, ako se veselimo i porazima? Sve to onda postane jedna te ista medijsko-sponzorsko-estradna galama.
Kad pobijedis - slavis, kad izgubis - tugujes.
Vjerojatno je deckima na kraju stvarno bilo drago i utjesno doci na pun Trg, ali nije to zdravo za glavu. Prava sportska i ljudska reakcija bila je njihova tuga i razocaranje na dodjeli medalja.
(...)
Ukratko, bez tuge nema ni prave radosti!!! Necu takav ni sport ni svijet!
Vidi cijeli citat
Bravo, Brane! Znači nisam jedini... Dobro, znao sam i prije, puno ljudi je reklo da je najgluplja stvar na tom dočeku bila puštanje "Neka pati koga smeta... " Mislim, svaka čast na podršci i svemu tome, ali nije to normalno. Recimo na TV ih pokazuju kako izlaze iz svlačionice i ulaze u bus nakon utakmice, a Šprem - ej, Šprem!! - se glupira pred kamerom! Pa da sam mu trener
uvalija bi mu trisku da bi okrenuo glavom k'o sova.
Ne znam, jel to neka amerikanizacija došla i tamo ili šta... ovdje djeca imaju pehare, medalje, diplome i trakice za osvojena 7. i 12. mjesta, nogometne lige za djecu se igraju tako da ne broji rezultat da ne bi tko izgubio i osjećao se malko lošije nakon utakmice, svi moraju igrat sve što žele jer ne smiješ nikom reći da za nešto nije talentiran... Sve je dobro, sve je
odličan pokušaj, nitko ništa nije krivo napravio. A poanta je... što???
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.