komentar nevena barkovića na business.hr:
Da je Ivo Sanader, prvi čovjek HDZ-a, Vlade i svega što je hrvatsko napokon
"puknuo ko kokica", najbolje pokazuje njegovo današnje izrugivanje upraviteljima
mirovinskih fondova.
"Država sigurno ne bi izgubila tri milijarde kuna novaca osiguranika!" –
ispalio je na današnjoj sjednici Vlade naš Veliki Vođa, opravdavajući tako
odluku da se praktički krene u ukidanje II. mirovinskog stupa. Tri milijarde
kuna novaca, ehej ljudi, pa nije to mala stvar!
Prevedeno na hrvatski jezik, to znači da su Sanader i Šuker, kad su vidjeli
da se samo u siječnju u punjenju proračuna stvorila "rupa" od 800 milijuna kuna,
napokon shvatili da je država doslovce pred bankrotom.
Da stvar bude još gora, bliže se izbori, što znači da ne smije udariti na
primanja velikog broja ljudi (koji se na jeziku HDZ-a zovu "glasovi").
"Što ćemo, Šuki, što ćemo, Poli?" – nesumnjivo se pitao očajni premijer,
vjerojatno i dalje nesvjestan da je dotična rupa nastala zbog nezasitnih apetita
silne klijentele koju opslužuje proračunskim novcem, ali i vlastite
nesposobnosti za upravljanje bilo kojim sustavom većim od provincijskog
kazališta.
Šuker je, poput profesora Baltazara, razmišljao, mislio i mozgao. I na kraju
– smislio! Opljačkajmo jedinu preostalu riznicu koja je koliko-toliko pod našom
kontrolom, pri čemu tu pljačku neće odmah primijetiti velik dio glasača –
mirovinske fondove!
Iako su sudionici hrvatskog tržišta kapitala,
koje je ionako već na samrti, već na otvaranju današnjeg trgovanja na
Zagrebačkoj burzi jasno pokazali što misle o Sanaderovoj "sjajnoj" ideji, tek je
sjednica Vlade, na kojoj je Sanader ismijao mirovince koji, valjda za razliku od
njega, ne znaju upravljati zajedničkim novcem, označila dramatičan zaron
Crobexa.
Rijetko je kada postojao ovako snažan konsenzus stručne javnosti o najnovijim
potezima Vlade. Udar na mirovinske fondove, ključne stupove tržišta kapitala,
zajednički su osudili domaći i strani ekonomski stručnjaci, Svjetska banka,
bivši Sanaderovi ekonomski savjetnici, burzovni investitori i Sanaderovi
koalicijski partneri umirovljenici, a indirektno čak i sama Hanfa.
Ako je Sanader mislio da će idejom o udaru na mirovince skrenuti pažnju
javnosti s još uvijek nepostojećih antirecesijskih mjera – uspio je.
Uz to što je u dva obraćanja javnosti pokopao burzu i fondovsku industriju,
Sanader nam je svojom posljednjom briljantnom idejom možda na vrat natovario i
Svjetsku banku, koja bi mogla tražiti povrat novca koji nam je poklonjen za
mirovinsku reformu.
Ali nema veze, ako je cijena financijske propasti države konačni odlazak
skupine parazita koja se odaziva na ime HDZ, jeftino smo
prošli.
što dodati? gdje mi živimo? 