Moira je napisao/la:
Bila sam jučer u Lisinskom, no nisam se javila Brani (Branetu? još uvijek ne znam kak je pravilno). Nisam te vidjela, a bilo mi bedasto ići te tražiti u masi ljudi, pa se zaplesti u objašnjavanju ko sam. Osim što sam sjedila malo previše naprijed, pa iskrivila vrat, bilo je super. Kraj drugog čina, sa Suzuki u suzama i Butterfly s osmjehom sad će on samo što nije i nježnom muzikom u pozadini mi je bio baš emotivan, u tom trenutku više drama nego opera. Ideja s lutkama je fora, a njihova uvjerljivost nevjerojatna. Jedino mi je žao što se ipak nešto emocija preko platna izgubi, ili mi se režija općenito (možda zbog boja) čini mrvicu prehladna.
Vidi cijeli citat
A ja napokon shvatio da je najbolje sjediti u prvom, prvcatom redu, fino se zavaliti, ispruziti noge (inace od svih dvorana u svijetu Lisinski ima najuvjerljivije najneudobnije plus najskuplje stolice!) i utopiti u caroliji pozornice! Napisao sam
izvjestajcic za sutra. I ja spadam u onaj siguran sam veliki dio kojem je mali lutak ukrao i slomio srce!

Prizor koji si opisala i inace me uvijek rasturi. Taj intermezzo je predivna glazba, a tema se pojavi vec u citanju pisma.
A da ostali znaju o cemu nas dvoje tu naklapamo, evo slike iz predstave...

a evo i
zvuka Inace, cudi me samo da nisu posebno najavili promjenu u glavnoj ulozi. Umjesto najavljene (i u mom
tekstu od petka) Cristine Gallardo Domas pjevala je Patricia Racette, takodjer sjajna, samo sto bi Cristina bila scenski vjerojatno jos uvjerljivija.
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.