da se poslijeratna Engleska nije nalazila u takvoj situaciji u kakvoj je bila, ne bi joj nista moglo ni 100 Gandhija
Engleska je 1945. razrusena i bankrotirana drzava, koja svaku zimu docekuje sa strepnjom, jer nema grijanja, nema struje, ne funkcioniraju osnovne stvari kao sto je gradski prijevoz jer nema benzina, a hrana je racionalizirana... u takvoj situaciji sljedece engleske vlade poduzimaju ostre mjere smanjivanja vojne prisutnosti Engleske u svijetu i povlace se iz kolonija, jer vise nemaju snage to drzati... nekoc slavna engleska mornarica, koja je 300 godina vladala svjetskim morima, se smanjuje na 20% broja
mocna i bogata Engleska je sa svojih 50 000 sluzbenika i vojnika na licu mjesta mogla vladat Indijom i milijardom Indijaca jos sljedecih 100 godina, kako je i vladala prethodnih 200... Gandhijeva politicka aktivnost je pocela pocetkom stoljeca i za cijelih tih 40 godina nije za milimetar uzdrmao englesku vlast u Indiji, dok Engleska nije gospodarski propala uslijed razaranja u WWII i sama se odlucila povuci iz Indije, jer vise nije imala snage ni volje kontrolirat to ogromno podrucje
s druge strane, ta ista Engleska se do 1960. zbog identicnih ekonomskih razloga povukla iz vecine kolonija, iako tamo nije bilo nikakvih Gandhija, kako to?
[uredio ian wright - 28. ožujka 2009. u 18:28]