Jučer sam bio glavni protagonist epizode ravno iz Šaljivog kućnog
videa... jedino na svu sreću nije bilo kamera okolo (barem mi se čini). Sudio sam nogomet jučer, a cijeli dan vjetar puše ko blesav, onako da najčešće moraju loptu postavljati jedno 3 puta kod prekida jer ju uvijek vjetar pomakne. (BTW, kad tako puše vjetar tri dana, uvijek jednolično i u istom smjeru - kud sav taj zrak ide?!?

) I poslije utakmice potpisuje se zapisnik, kapetan jedne ekipe mi ga vraća, a ono vjetar ga odnese... Šprintao sam za njim preko dva igrališta po duljini, i još jedno 50 m do malo višlje trave, jednom sam ga čak i klizećim pokušao zaustaviti... I sve to nakon nekih 7.5 sati na igralištu i odsuđene 4 utakmice zaredom!! Sve je to izazvalo navijanje i smijeh kod prisutnih na oba ta igrališta, naravno.
I nakon što sam ga na kraju uhvatio, sam od sebe mi se nametnuo zaključak: Zlatko Vujović i ja - brži smo od vjetra!!! J**o vjetar...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.