TEMA:tkzv. 'SLUČAJ' PEŠALOV,ili o prolaznosti slave
da ne otvaram novu temu krenut ću ovdje...ponukan 'slučajem' N.Pešalova i njegovim vapajima za pomoći jer 'nema što jesti pa rasprodaje olimpijske medalje'...
dakle,ukratko,i da prostite-jebe mi se živo i za Pešalova i za njegovo socijalno stanje,kao što mi se jebalo živo i kad je osvajao olimpijske medalje. Zašto bi društvo moralo brinuti o njemu prije nego o 1 000 000 umirovljenika ili 200 000 studenata,nije mi jasno.
Olimpijska medalja trebala bi biti neki argument u raspravi,no ipak,ne mogu to prihvatiti...Više sam puta istakao da je meni osobno veći heroj onaj mladi čovjek koji položi anatomiju s odličnim,u odnosu na recimo Pešalova i Blanku i njihova olimpijska odličja.
Uostalom,taj socijalni koncept gdje su 'sportaši najbolji ambasadori svoje zemlje' umro je sa SSSR i DDR,i dobro da je tako. Radi se o floskuli koju nam uspješno podvaljuju oni koji nisu spremni suočiti se sa životom nakon sportske karijere...Zašto bi društvo trebalo u Pešalova ili Vlašićku ulagati više nego što ulaže mladog liječnika?Nikad me nitko neće uvjeriti da je za Pešalova na vrhuncu slave znalo više od 17 ljudi na Svijetu i ne znam u čemu je značaj njegove medalje osvojene za Hrvatsku.
Svima njima pokazao bih Marija Ančića kao primjer,danas je vrhunski tenisač a sutra će biti vrhunski u svemu čime se bude bavio.
Dakle,uz sav respekt prema sportu i sportašu,morao je Pešalov o ovome danas misliti prije 15 ili 20g.
[uredio bojangles - 21. travnja 2009. u 14:17]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age