Dakle...
Težak-Babić: Gramatika hrvatskog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 1996., str. 90
"IMENICE MUŠKOG RODA S NASTAVKOM -o ili -e
Manji broj imenica muškog roda ima u nominativu jednine nastavak -o ili
-e. To su pretežno osobna imena, prezimena, imenice odmila i riječi stranog podrijetla:
JEDNINA
N auto Hrvoje radio Ero Mile
G auta Hrvoja radija Ere Mile
D autu Hrvoju radiju Eri Mili
A auto Hrvoja radio Eru Milu
V auto Hrvoje radio Ero Mile
L autu Hrvoju radiju Eri Mili
I autom Hrvojem radijem Erom Milom
Kao auto mijenjaju se:
a) imenice stranog podrijetla s kratkim o na kraju: Bilbao, Borneo, Čikago, dinamo, domino (...)
b) muška vlastita imena bez obzira na podrijetlo ako imaju neposredno ispred završnog -o dva suglasnika: Dugouško, Janko, Karlo, Lisko, Mirko (...)
Kao Hrvoje mijenjaju se vlastita imena na -je: Alojzije, Antonije, Blagoje, Ignacije (...)
Kao radio mijenjaju se imenice tuđeg podrijetla na -io: Fabrio, folio, impresario, Mario (...)
Kao Ero mijenjaju se imenice odmila i uopće one imenice našeg podrijetla koje pred završnim -o imaju samo jedan suglasnik: Anto, babo, bogo, Božo, braco (...)
Kao Mile mijenjaju se vlastita imena -e: Ante, Dane, Frane, Jure (...)
Imenice kao što su Ero i Mile u zavisnim padežima imaju zapravo promjenu imenica ženskog roda. Imenice tipa Ero u jugoistočnim krajevima, posebno u Dubrovniku i okolici mijenjaju se u svim padežima po muškoj promjeni, kao auto (Ivo, Iva, Ivu itd). I to je hrvatska književnojezična promjena, ali ograničenog područja."
Dakle...
1. A propos citiranog znalca Voxboxa, "osobna imena na o" ne dekliniraju se u standardnom jeziku samo kao Marko, odnosno auto, već i kao Ero (Krešo, Anto, Božo, Mijo, Niko...), i to zato što nemaju sva muška imena na -o dva suglasnika ispred tog -o.
Dodamo li tome da se u većini Hrvatske, osim u priobalnoj Dalmaciji gdje je naglasak na -i u Dino silazni, Dino izgovara s uzlaznim naglaskom ("bosanskim"), a svi primjeri auto tipa deklinacije (prema a) varijanti) su u gramatici obilježeni silaznim naglascima, dok su svi primjeri Ero tipa deklinacije obilježeni uzlaznim naglascima, i ako se tome doda tumačenje o regionalnoj, a ne standardnoj specifičnosti dosljedno "muške" deklinacije kod imena na -o, onda mi se čini da gramatička "standardnost" preteže prema Ero tipu deklinacije za ime Dino. Dakle, prema obliku (koga, čega) Dine u genitivu.
[uredio dida - 23. travnja 2009. u 02:45]