štogod me netko krenuo pitati ili nuditi mi na ulici uvijek vičem NEHVALA i zaobilazim u širokom luku,svaki flyer koji nađem na šofer šajbi ili u poštanskom sandučiću trenutno i bez razmišljanja bacam u smeće a
najveseliji sam kad me oko 6 popodne zovu
doma na telefon i nude pakete osiguranja i slične pi**arije...tj. pokušaju nuditi jer ih prekinem kod prvog samoglasnika
nevjerojatno dokle je sve to otišlo,i kako nam ne daju pravo niti na privatni niti na javni prostor...da,nisam pogriješio-pravo na javni prostor koji je kod nas ugroženiji nego privatni prostor...zašto?,zato što javni prostor služi da biste bili sami među ljudima a to danas više nigdje nije moguće,ni na jednom trgu,ni na jednoj ulici,ni u jednom parku...uvijek nas jebu neki idioti koji urlaju na mobitele,ili idioti koji vam nešto žele prodati,ili idioti koji vam u lice pušu dim od cigarete...
a zanimaju li vas sjajni eseji na ovu temu (brkanje javnog i privatnog) uzmite odličnu knjigu Jonathana Frenzena 'Kako biti sam'
[uredio bojangles - 04. svibnja 2009. u 23:55]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age