ali ima još... dok ne dođemo do tamo odakle smo krenuli...









fontana u sredini trga



i ukras na kraju/početku - ove su dvije ovdje postavili da u njih gleda Jaures - ali on je prokosno socijalistički pogled upravio k nebu i uzvišenim ciljevima... tko mu je kriv...
A ja dok sam sve to obišao i poslikao skoro ostao bez ručka, jer oni otvore kuhinje za ručak, i puni su (a St. Etienne je sve samo ne turistički grad), pa onda opet navečer, na kraju su mi se smilovali u Nota bene i dali mi izvrstan odrezak s umakom od roqueforta koji sam slikao samo mobitelom - a to ne mogu sada skinuti. Voila!

Evo, svima koji svrate na subotnji doručak, birajte... (terasu s jedne od slika na prethodnoj stranici)

I još samo da upotpunim sliku - koja se ne uklapa među restorane i bistroe... ali eto povijesne i geografske istine radi treba reći da se među njima na tom trgu nalazi i ova katedrala ne previše zanimljiva, a i preko dana, kao i sve ostale crkve, zatvorena, dok je ispred nje bilo jako živahno jer se održavao školski znanstveni sajam čitave regije.

E jesam spamer!!!!  Ajde Mile, pohvali me!

brane, u ovoj se kavani ne pusi...

E sad kad me već krenulo, izaći će vam St. Etienne na nos  (valjda sam ljubomoran koliko ste hvalili gazdine slike iz Osla )

Evo još par sličica, ali ne očekujte stadion St. Etiennea, dabogda ispali u drugu ligu, a i nisu daleko, premda su još uvijek klub s najviše osvojenih francuskih prvenstava.


Ona ista fontana večer prije, a bicikl kao jedan od podsjetnika na industrijsku prošlost grada kada su bili, između ostalog, i jedan od najvećih svjetskih proizvođača tog zdravog prometala!


Jedna večernja panorama s prozora moje sobe (u hotelu prikladnog imena Tenor! )




Čiča je najslavniji Francuz rođen u tom kraju, Jules Massenet, autor opera koje mu pišu iznad glave...


Predivan vrtuljak na kat u centru grada i starci koji posvuda sjede na zidićima kao na Mediteranu, odakle su uglavnom i došli (s afričke strane) još u doba kad je St. Etienne bio i rudarski grad.

I još malo utjecaja i prisutnosti druge kulture...




Ovo u sredini je inače trafostanica, toliko o urbanoj estetici prošlih vremena.

A ovo je valjda, na vrhu jednog od stephanoiskih brežuljaka, katolički odgovor i poruka ovim drugim kulturama... ja sam to nazvao Eiffelov Isus


i da steknete pravi dojam koliki je...


ali ipak vrane kruže oko galskog pijetla...


zatim jedna za sve poklonike serije "Alo, alo" koji ste se pitali što je poslije bilo s Leclercom


i jedan komad francuskog neba za kraj...


i pogled niz jednu ulicu, a uglavnom sve vode prema zelenilu i poljima i šumama koje okružuju grad

he, he, prijavi me!

Bon soir a tous!