Moj prof matematike s faksa - inače slika i prilika profesora Baltazara, bez imalo zajebancije - imao je dvije priče o lotu. Jedna je o njegovom prvom susjedu, nadarenom matematičaru, koji igra svaki tjedan loto i tvrdi da ima 50% šanse da će osvojit. Rezonira da postoje dvije mogućnosti - ili će dobit, ili neće, a pošto je jedna povoljna...
Druga je o nekoj njegovoj rođaci ili bivšoj studentici ili tako nekom koja je na magisteriju napravila studiju o lutriji države Floride. Naime, nisu baš te kuglice šta izlaze iz bubnjeva nasumične (nešt ko UEFA-in ili LEN-ov ždrijeb, jelte), jer ni jedna nije baš ista po težini, težištu, ovom onom, a ni bubnjevi nisu baš jednaki i jednomjerni u miješanju istih. Na Floridi imaju, ako se dobro sjećam, 7 kompleta kuglica i tri bubnja, i ne zna se do samog izvlačenja koji komplet kuglica i koji bubanj će se koristiti. Jer navodno kad bi znao kombinaciju, za oko $10,000 (10,000 srećki) bi mogao garantirati da ćeš dobiti jackpot.
Al najbolja je njegova izreka kojom poentira nakon tih priča: "Loto je porez na nedovoljno poznavanje matematike". Ha.

I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.