DPK III. edicija
Uz nedjeljnji ručak, potaknut gazdinim slikama gore, jedna glazbena kritika!
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,6,20,,167218.jl
Šufigane tikvice ‘al dente’? Ma nemoguće! Piše: Branimir Pofuk
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,6,20,,167218.jl
Šufigane tikvice ‘al dente’? Ma nemoguće! Piše: Branimir Pofuk
 |
Glazbeni kritičar Jutarnjeg posjetio je gastrosimfoniju ‘Spiza na početku lita’ u Imotskom
Mmmmmm, sve je odlično, ali pravi majstor poznaje se po pireu -
izgovorila je iskusna kuharica za mojim stolom na račun Stephana
Macchija i priloga na kojem je taj francuski chef servirao svoju
varijaciju jela kojim se diči čitava imotska krajina.
Međutim, samo koji zalogaj kasnije čitav bistro Zagreb na imotskoj pjaci čuo je s drugog stola glasno izgovoreno pitanje, poput rukavice bačeno u lice Francuzu koji je za šankom nestrpljivo očekivao reakcije publike: “A nije li ovaj krumpir pire malo pretežak uz žabe?”
Iako je diskusija o tradicionalnim jelima imotskoga kraja i njihovim interpretacijama u stilu “nouvelle cuisine” upravo i bila cilj te večere, nekoliko je trenutaka zavladala tišina.
Stephan Macchi, koji već 12 godina živi i radi u Hrvatskoj, reagirao je na način koji bi se mogao prevesti i kao stav “Sve mi diraj, ali pire mi ne diraj”. Premda njegov hrvatski sa simpatičnim francuskim naglaskom i šarmantnim greškicama zvuči umiljato, odgovor je bio neumoljiv: “Ja sam siguran da takav pire niste jeli ni kod svoje mame, ni kod svoje bake”. Barem što se mene tiče, bio je apsolutno u pravu.
Rasprava o tikvicama
Niti sam odrastao na imotskoj kuhinji, niti sam gastronom, ali moje sudjelovanje u gastropanelu što ga je pretprošli vikend organizirala imotska udruga entuzijasta “Spiza na kraju svita” bilo je opravdano barem glazbenim nazivima trostavačnog kulinarskog niza obje večeri. Žablji kraci tako su bili Allegro con brio, drugi stavak Simfonije Eroice.
Među domaćom publikom još se žustro raspravljalo i o prvom stavku: šufiganim tikvicama koje je maestro Macchi, gotovo na zgražanje nekih, ponudio “al dente”, tek blago obarene i u mliječnom umaku. Teško da će Imoćani odustati od uvriježenog načina pripremanja tog jela, dakle totalnog raskuhavanja povrća.
Ipak, duhovi i nepca bili su donekle umireni finalnom dvodijelnom rožatom oplemenjenom metvicom, odnosno vanilijom, u dvije čašice, uz treću s izvrsnim domaćim likerom od oraha.
Diskusiju je prve večeri ekspertno vodio Radovan Nikolić, često spominjući sljubljivanje jela i vina u simfoniju okusa. A što se Stephana Macchija tiče, on je već dugo i privatno poslovno sljubljen s Hrvatskom, a prošle se zime, posjetivši prvi put Imotski i gastrosajam “Spiza na kraju svita”, zaljubio naročito u taj kraj, ljude i njihovu kuhinju. Zato je i došao na “Spizu na početku lita”.
Šok zbog zapuštene kuhinje
Ali je s ljubavlju, dakle iskreno, domaćinima uputio i opravdane kritike. Čovjek koji je prošao strogu francusku kuharsku školu smjesta je bio šokiran stanjem kuhinje u imotskom srednjoškolskom centru kojom se služe profesori i đaci ugostiteljskog smjera. Prvi zadatak dvanaestak vrijednih polaznika Macchijeve dvodnevne radionice zato je bilo temeljito čišćenje.
Ali, ništa nije moglo popraviti prejadno stanje uređaja, od hladnjaka s kojeg otpadaju vrata, do jednog jedinog ispravnog, ali odavno zastarjelog električnog štednjaka.
U zemlji koja se smatra turističkom, u pravu je Macchi, takav odnos prema tako važnoj struci nedopustiv je i razočaravajući.
Kuhar koji je pekao zanat kod chefova s po dvije generalske Michellinove zvjezdice olakšao si je dušu i u pogledu jednog dodatka jelima, koji Hrvati ponosno ističu kao svoj veliki izum i izvozni proizvod, a zbog kojeg, kaže Macchi, u Hrvatskoj sličan okus imaju i goveđa i riblja juha.
Nasuprot tome na dohvat ruke stoji silno bogatstvo svježih domaćih namirnica i začinskog bilja.
Trijumf s tripicama
Drugu su večer tako obilježili hvalospjevi domaćem, u zoru ubranom koromaču, koji je dao pečat Macchijevoj izvedbi jela o kojem domaći govore kao o svetom gralu imotske kuhinje: janjećem dropčiću iliti tripicama.
Poput ljubitelja glazbe, ili čak i glazbenih kritičara kojima frekvencije nekih glazbala jednostavno fiziološki paraju uši, tako sam i ja, usprkos najboljoj volji, lišen svake sposobnosti uživanja u toj hrani.
Međutim, upravo s tim jelom, koje je u imotskom kraju nešto poput glavnog dokaza kulinarske muškosti, Macchi je trijumfirao i potpuno osvojio srca i želuce domaćina.
Od silnih hvalospjeva činilo se da bi svaki restoran u Imotskom bio spreman već sutra staviti “dropčić alla Macchi” na svoj jelovnik. Eh, samo kada ne bi postojao još jedan problem, na koji su također željeli upozoriti organizatori. Ako se ne računa jedan put Vinjana i drugi put Prološca, u samom gradu Imotskom više ne postoji ni jedan, jedini restoran!
Puno je veselja u toj Patetičnoj simfoniji druge večeri izazvalo i tradicionalno jelo vrlo slikovitog naziva “Privari guzicu”, jer u njemu nema mesa, nego samo poriluk i sir, a na kraju se zadovoljna publika zadovoljna ljuljuškala u ritmu barcarole, slanih palačinki “Žuto more”.
Čitavo druženje i okupljanje u svakom je slučaju bilo ne samo vrlo ugodno nego i korisno, uz kušanje izvrsno složenih vina sve poznatijih lokalnih vinara, na račun kojih je i maestro Macchi izrekao mnogo lijepih riječi.
No, svi koji se bave istim poslom, morali bi još više razmišljati o njegovim dobronamjernim kritikama i poukama. Počevši od toga kako čisto i uredno mora biti radno mjesto jednog pravog kuhara.
Međutim, samo koji zalogaj kasnije čitav bistro Zagreb na imotskoj pjaci čuo je s drugog stola glasno izgovoreno pitanje, poput rukavice bačeno u lice Francuzu koji je za šankom nestrpljivo očekivao reakcije publike: “A nije li ovaj krumpir pire malo pretežak uz žabe?”
Iako je diskusija o tradicionalnim jelima imotskoga kraja i njihovim interpretacijama u stilu “nouvelle cuisine” upravo i bila cilj te večere, nekoliko je trenutaka zavladala tišina.
Stephan Macchi, koji već 12 godina živi i radi u Hrvatskoj, reagirao je na način koji bi se mogao prevesti i kao stav “Sve mi diraj, ali pire mi ne diraj”. Premda njegov hrvatski sa simpatičnim francuskim naglaskom i šarmantnim greškicama zvuči umiljato, odgovor je bio neumoljiv: “Ja sam siguran da takav pire niste jeli ni kod svoje mame, ni kod svoje bake”. Barem što se mene tiče, bio je apsolutno u pravu.
Rasprava o tikvicama
Niti sam odrastao na imotskoj kuhinji, niti sam gastronom, ali moje sudjelovanje u gastropanelu što ga je pretprošli vikend organizirala imotska udruga entuzijasta “Spiza na kraju svita” bilo je opravdano barem glazbenim nazivima trostavačnog kulinarskog niza obje večeri. Žablji kraci tako su bili Allegro con brio, drugi stavak Simfonije Eroice.
Među domaćom publikom još se žustro raspravljalo i o prvom stavku: šufiganim tikvicama koje je maestro Macchi, gotovo na zgražanje nekih, ponudio “al dente”, tek blago obarene i u mliječnom umaku. Teško da će Imoćani odustati od uvriježenog načina pripremanja tog jela, dakle totalnog raskuhavanja povrća.
Ipak, duhovi i nepca bili su donekle umireni finalnom dvodijelnom rožatom oplemenjenom metvicom, odnosno vanilijom, u dvije čašice, uz treću s izvrsnim domaćim likerom od oraha.
Diskusiju je prve večeri ekspertno vodio Radovan Nikolić, često spominjući sljubljivanje jela i vina u simfoniju okusa. A što se Stephana Macchija tiče, on je već dugo i privatno poslovno sljubljen s Hrvatskom, a prošle se zime, posjetivši prvi put Imotski i gastrosajam “Spiza na kraju svita”, zaljubio naročito u taj kraj, ljude i njihovu kuhinju. Zato je i došao na “Spizu na početku lita”.
Šok zbog zapuštene kuhinje
Ali je s ljubavlju, dakle iskreno, domaćinima uputio i opravdane kritike. Čovjek koji je prošao strogu francusku kuharsku školu smjesta je bio šokiran stanjem kuhinje u imotskom srednjoškolskom centru kojom se služe profesori i đaci ugostiteljskog smjera. Prvi zadatak dvanaestak vrijednih polaznika Macchijeve dvodnevne radionice zato je bilo temeljito čišćenje.
Ali, ništa nije moglo popraviti prejadno stanje uređaja, od hladnjaka s kojeg otpadaju vrata, do jednog jedinog ispravnog, ali odavno zastarjelog električnog štednjaka.
U zemlji koja se smatra turističkom, u pravu je Macchi, takav odnos prema tako važnoj struci nedopustiv je i razočaravajući.
Kuhar koji je pekao zanat kod chefova s po dvije generalske Michellinove zvjezdice olakšao si je dušu i u pogledu jednog dodatka jelima, koji Hrvati ponosno ističu kao svoj veliki izum i izvozni proizvod, a zbog kojeg, kaže Macchi, u Hrvatskoj sličan okus imaju i goveđa i riblja juha.
Nasuprot tome na dohvat ruke stoji silno bogatstvo svježih domaćih namirnica i začinskog bilja.
Trijumf s tripicama
Drugu su večer tako obilježili hvalospjevi domaćem, u zoru ubranom koromaču, koji je dao pečat Macchijevoj izvedbi jela o kojem domaći govore kao o svetom gralu imotske kuhinje: janjećem dropčiću iliti tripicama.
Poput ljubitelja glazbe, ili čak i glazbenih kritičara kojima frekvencije nekih glazbala jednostavno fiziološki paraju uši, tako sam i ja, usprkos najboljoj volji, lišen svake sposobnosti uživanja u toj hrani.
Međutim, upravo s tim jelom, koje je u imotskom kraju nešto poput glavnog dokaza kulinarske muškosti, Macchi je trijumfirao i potpuno osvojio srca i želuce domaćina.
Od silnih hvalospjeva činilo se da bi svaki restoran u Imotskom bio spreman već sutra staviti “dropčić alla Macchi” na svoj jelovnik. Eh, samo kada ne bi postojao još jedan problem, na koji su također željeli upozoriti organizatori. Ako se ne računa jedan put Vinjana i drugi put Prološca, u samom gradu Imotskom više ne postoji ni jedan, jedini restoran!
Puno je veselja u toj Patetičnoj simfoniji druge večeri izazvalo i tradicionalno jelo vrlo slikovitog naziva “Privari guzicu”, jer u njemu nema mesa, nego samo poriluk i sir, a na kraju se zadovoljna publika zadovoljna ljuljuškala u ritmu barcarole, slanih palačinki “Žuto more”.
Čitavo druženje i okupljanje u svakom je slučaju bilo ne samo vrlo ugodno nego i korisno, uz kušanje izvrsno složenih vina sve poznatijih lokalnih vinara, na račun kojih je i maestro Macchi izrekao mnogo lijepih riječi.
No, svi koji se bave istim poslom, morali bi još više razmišljati o njegovim dobronamjernim kritikama i poukama. Počevši od toga kako čisto i uredno mora biti radno mjesto jednog pravog kuhara.
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.
poruči iskusnoj kuharici da joj zahvujujem na muzičkom clipu Sammy Davisa jr o mr.Bojanglesu koji mi je poslala na FB
sad kad smo riješili tko je ona,više bi me zanimalo kakvu deliciju danas sprema...??
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age
Nogomet
Nica je u katastrofalnoj formi, a u drugom dijelu sezone vodit će je poznato ime
Nogomet
Gonzaleza žele Rijeka i Hajduk, ali on preferira odlazak u redove susjednog kluba?
Košarka
Oslabljeni Zadar propustio priliku za pobjedu u Subotici
Nogomet
Klub čiji je većinski vlasnik Mbappe predstavio bivšeg igrača Manchester Cityja kao novog trenera
- Najnovije
- Najčitanije
Oslabljeni Zadar propustio priliku za pobjedu u Subotici
53 min•Košarka
Egipat potvrdio prvo mjesto, Južna Afrika izborila osminu finala Afričkog kupa nacija
1 sat•Nogomet
Sjajni Domen Prevc izdominirao u Oberstdorfu i odmah stvorio veliku razliku u ukupnom poretku
2 sata•Zimski sportovi
Euro-barometar: Arsenalov korak na putu do Raya, Vanolijevoj agoniji nema kraja
3 sata•Nogomet
Fabrizio Romano saznaje: Klub iz Premier lige zainteresiran za Niku Sigura
3 sata•Nogomet
Maurizio Sarri podvrgnut operativnom zahvatu zbog nepravilnog srčanog ritma
4 sata•Nogomet
Klub čiji je većinski vlasnik Mbappe predstavio bivšeg igrača Manchester Cityja kao novog trenera
4 sata•Nogomet
Pobjednici SuperSport SuperLige preuzeli su nove Audi automobile
6 sati•Nogomet
Roma traži pobjedu protiv momčadi koja se bori za ostanak
10 sati•Nogomet
Egipat je već izborio osminu finala, ali i danas ide po novu pobjedu
14 sati•Nogomet
Gonzaleza žele Rijeka i Hajduk, ali on preferira odlazak u redove susjednog kluba?
5 sati•Nogomet
Fabrizio Romano saznaje: Klub iz Premier lige zainteresiran za Niku Sigura
3 sata•Nogomet
Osam skokova za Zlatnog orla – 'svetog Grala' skijaških skokova: evo tko su favoriti Četiri skakaonice
1 dan•Zimski sportovi
Klub čiji je većinski vlasnik Mbappe predstavio bivšeg igrača Manchester Cityja kao novog trenera
4 sata•Nogomet
Pandurov i Jakirovićev Hull na gostovanju kod momčadi koja ga je deklasirala početkom prosinca
9 sati•Nogomet