Bem ti sinkronicitet! Nešto sam tipkao i googlao - nekim drugim povodom (vezano za posao) - i naidjem na izraz
"Crypto-Jew". To se odnosi na Židove koji su
promenili ime ne bi li se lakše asimilirali u američko mainstream društvo. Pa se odmah setih jutrošnje diskusije u DPK!
Stvarno, ima ih gomila...
Kompleksi? Verovatno, ali takvo je bilo okruženje. Hteli Ameri to da priznaju ili ne, ovde je još od iskrcavanja Mayflowera oduvek postojala etničko-rasna hijerarhija. Samo su se nosioci uloga menjali, ali uloge - nikako...
Tako, u drugoj polovini XIX Veka imaš Irce koji su dno dna - em nepismeni, em siromasi, em Katolici (što im je bio najveći "greh")... Stvari postaju još gore, kako godine prolaze. Početkom XX Veka, "crne ovce" su prvo Italijani, pa onda Jevreji i Sloveni.
Nakon II WW oštrica ksenofobije se okreće ka Azijatima - Kinezi i Korejanci, a nešto skorije i Indusi, Pakistanci, Bangladešovci...
Ništa to nije "zvanično", ali je de facto tako.
Baš kao što su u onoj staroj YU državi predmet sprdnje uvek bili nekakvi arhetipski karakteri pod imenom, Mujo i Haso. Kao, bratstvo-jedinstvo, trte-mrte, ali niko baš ne bi da bude Bosanac - ako već nije rodjen kao takav! Mislim, budimo iskreni!
Pa, hajde, sad ti budi baja i reci - u sred Zagreba ili Beograda, da se ponosiš svojim miuslimansko-bosanskim poreklom i da bi radije da te zovu Muhamed nego Miki?
P.S. Imao sam jednog druga ovde, rodjeni Sarajlija i to iz jako bogate porodice (ćaća mu je imao nekakav restoran na Baš-Čaršiji). Kad smo se upoznali, on se predstavio kao Miša. Tako su ga i svi ostali zvali.
Mnogo godina kasnije sam saznao da je on, ustvari, MEŠA.
Kad sam ga posle jednom sreo i pitao za razlog promene imena, on mi je odgovorio, onako po sarajevski (pola zezanje a pola ne znaš ni sam šta je!), "Ma, hebeš ga - Miša, Meša... sve je to isti qrac"!
U to ime, živeli!
P.S. Gazda, baš me zanima kako gledaš na "preimenovanje" čoveka kojeg znam da iznimno ceniš - reč je o Bob Dylanu, a/k/a Robert Zimmermanu?