Pitanje iz današnje perspektive: Zašto su Ibrica i brat mu takodjer na neki način kamuflirali svoja imena? Ili to samo meni tako izgleda???

Djelo je, beše, Džemal, a Ibrica - Ibrahim (Ibro), koliko se sećam.  

Eto, gde odoh... a sve je krenulo sa Ibricinim Arčijem! 

 a sad nešto s debosnizacijom vlastitih imena i života-to je pitanje koje sam ja već više puta postavio ovdje,...bez odgovora naravno...Suština mog pitanja bila bila je naravno dublja-zašto se svi Bosanci,barem oni koje koje pozna, SRAME svega u sebi što ima veze s Bosnom???

(moje je pitanje vrlo iskreno jer Bosnu smatram divnom zemljom divne kulture i bogate prošlosti)

Ako mi ne vjerujete,pitajte Borisa T. Matića kako u Doboju dobivaju midlename...Pitajte Miljenka Jergovića kako se kao Bosanac osjeća u Zagrebu...pitajte Sandru Bagarić kakav joj je odnos prema rodnom gradu...Ili pitajte Đemaludina Jusića kako je postao Đelo,njegovog brata Ibrahima kako je postao Ibrica,Zlatana Saračevića kako je postao  Zlatko,ili Edina Mujčina kako je postao-Edo!?

Ali, možda ti i ja preterujemo... možda je to normalno dole u Dubrovniku?

Riki, pa ja i napisah da, možda, Gazda i ja preterujemo i da je moguće da su takva preimenovanja sasvim uobičajena. 

dobro Riče,stvarno vjerujem da si bolje upućen ali kako to da se skraćenicama bosanskih imena (koje to i nisu poput Zlatan u Zlatko) uvijek baš muslimanska varijanta pogubi putem u ime nekog drugog idioma?...Slučajno?

Pretpostavljam da bi meni smetalo da sam rođen kao Edin i da me cijela hrvatska javnost zove Edo.Ili da sam Zlatan pa da postanem Zlatko...Kažem,pretpostavljam.

Poanta mog pitanja-gledanog kroz prizmu imena,je druga-jebateled,pa zašto se svi ti ljudi zapravo srame Bosne u sebi?!...Mislim,ja to tako vidim ali možda sam u krivu. A ne vidim nikakav razlog za tako što, dapače.

Ponavljam,govorim iz vlastitog iskustva...Znam par Bosanaca koji kad se u društvu pokrene razgovor o BiH zašute ili gledaju u pod.To ne može biti slučajno.

eh sad,dalo bi se raspraviti.

da se ja arhitekturom bavim u Sarajevu i da me tamo zovu Bajro umjesto Bojan ja bih bio jako ljut i rekao bih da odjebu s time jer bi u suprotnom,po meni barem,to značilo da se sramim svojih korijena.Edin Mujčin je u Hrvatskoj postao Edo i tako je zvan i pisan cijelo desetljeće.Možda njemu to ne smeta,samo kažem da bi meni smetalo.

Ovo pod 2 je apsolutno točno samo mi još uvijek nitko nije uspio dokazati da skok u vis nije glup sport,...recimo.