Muskarac. Rane cetrdesete. U pomalo neudobnom polozaju oslonjen na sank.
Svako malo lizne od svog duplog pelinkovca. Po svom odelu, nogama koje
u ritmu muzikeskakucu po podu, po drzanju tijela, prosto po svemu...
moze se reci, stereotipni Eros-Bosanceros.
Dva stola dalje, mirno sama sedi prelepa zena. Po spoljasnosti bi se
reklo da su generacija. Je li samo dobro ocuvana ili je stvarno ista
godina proizvodnje, tesko je reci, ali da dobro izgleda je fakat.
- Mmmm, vidi one machence - pomisli nas glavni junak - bas dobro
izgleda. Kako bi samo rado pricao s njom... Ali sta da joj kazem??
Tako sam prokleto stidljiv i svaki put kad pokusam pricati s nekom
zenom, lupam samo gluposti..
Hm.. Znam!! Reci cu joj da sam se u nju zaljubio na prvi pogled! Ma,
ne.. Radije ne.. Smejace mi se i izvaliti neki od zenskih fazona na tu
temu. Mozda da joj posaljem pice, a ostatak ce doci sam po sebi. Pih,
bas sam smotan. U tom trenutku zena ustaje i odlazi.
- Jebi ga.. Stvar se sama od sebe resila. Stvarno sam previse smotan.
Kako mi fali hrabrosti svaki put. Toliko je tema o kojim bi se dalo
nesto caskati. Sta mi moze biti, da me odbije ili da pristane?! Ni od
jednog od tih stvari se ne umire. Mada bi u ovom drugom slucaju umro
od srece? Ne daj se. Mozda je i bolje ovako?! Ko zna kakve bi mi sve
probleme ova lijepa zena donijela... Par minuta kasnije, zena se vraca
i seda za isti sto. - Evo je opet!! Vratila se!! To je to! To mora da
je neki znak!
Mi smo odredjeni jedno za drugo! Sad cu joj prici, sad, sad!!. Valjda
ispricam nesto interesantno! Sad ili nikad! Eksira svoj dupli
pelinkovac da se okurazi, provuce ruku kroz kosu. Uvuce stomak, ispravi
ledja, lagano odseta do stola za kojim lijepa zena sjedi, spusti se na
slobodnu stolicu i dubokim glasom upita:
"Jes' ti to pishala?!
Barbie, Winx, Bratz, Hello Kitty, Dora...