Moram priznati da sam alergična na upotrebu riječi 'povijesno' u kontekstu svih mogućih utakmica, sad još samo fali da i koncerte okarakteriziramo takvima. Ipak su ovdje već bili i Queenovci i Bowie i Stonesi, pa se ne bi trebalo razbacivati s tim terminom. A meni su svi veći i značajniji od U2. Uostalom, na dva posljednja spomenuta sam i bila. No, o ukusima se ne raspravlja.
Stvarno je super što su održali čak 2 koncerta u Zg-u, što je grad bio prepun stranaca, što su neki i dodatno zaradili (mogli su i više, da je pameti u nas). A najbitnije je da su ispunili očekivanja većine prisutnih na koncertima, i to je divno. Ali meni ni mrvicu nije žao što nisam bila, jer mi jednostavno ne spadaju među najdraže grupe, a spektakle u startu ne podnosim, pa je logično da prevagne ovaj drugi osjećaj.
Razlika između krvi i mesa na jednom i manjka istog na drugom koncertu (ako je tako bilo, jer je to osjećaj koji ne moraju dijeliti svi prisutni na koncertu) ne može ići samo na račun publike, već dobar dio pada na band. Ipak su oni ti koji prvenstveno moraju cijelog sebe dati, da bi im se vratilo. Valjda je u tome i smisao rocka. Tako da je stvarno bespredmetno raščlanjivati koliko je na kojem koncertu bilo pravih fanova.

Znao sam ja da je Moira pametna žena... 

eh Morči,pa to da je prvi dan bilo puno bezveznije nego drugi nisam se dosjetio ja već redom i bez iznimke svi glazbeni kritičari (Dragaš,Cvek,...) koji su pohodili oba koMcerta

a i ne bih se složio da je to do benda,dapače,te nijanse su isključivo i jedino do publike,...a kako ne bih upao u neke ofkosizme i generaliziranja,neću pogađati tko su bili ti vernikularni elementi koji su prevladali u nedjelju,...

nego,prije nego se oflajniram-jebateled,došla polovica kolovoza a Srna je još u Donecku!?...a jesu u gurcu svi ti Bayerni,Barcelone,Liverpooli i Milani!

Pa ja sigurno ne mogu osporiti tvrdnju da je drugi koncert bio bolji od prvog kad nisam bila ni na jednom, uostalom čitala sam kritike. Ali sam sto posto uvjerena da atmosfera ne može biti rezultat samo publike. Energija mora krenuti od banda, a nije čudno ako je ne ispolje jednako na svakom koncertu. Ljudi su navodno sletili u Zagreb malo prije koncerta, vjerojatno mrtvi umorni.
Osobno sam čula komentare od onih koji su bili u nedjelju i bilo im je dobro ali ne savršeno i onih kojima je bilo savršeno.
Čim koncert ima tzv. vip karte, razlike u cijeni i sl., posljedica je da se određen broj karata čuva za razno razne firme, koje npr. na kraju odustanu pa se onda dogodi da (loš) organizator te karte prodaje i ispod prvotne cijene.
Ali hrpa ljudi je kampirala po noći pred prodajnim mjestima i za taj nedjeljni koncert, i vikalo se da je rasprodan u par sati. Znači da su 'pravi' fanovi bili i na njemu.
Npr., koncert na hipodromu nije mogao imati posebna mjesta, komociju ili pogled, pa je itekako bilo i krvi i mesa na njemu, jer su svi bili u istom košu (u stvari u prednosti su bili oni bliže 2 m visine ). I nikome nije palo na pamet zvati radio stanicu požaliti se kako je imao numeriranu kartu i nije mogao sjesti na svoje mjesto (jučer čula na radiju). Majko mila, rock koncert i sjedenje na svom stolcu.

A po cemu se mjeri da je drugi koncert bolji od prvog, ili prvi od drugog?

Jel to ono kao "prva noc nove godine je bolja i opustenija od doceka jer je manje tenzije" ili sta?

Ili sam u pravu kad kazem da mi to njegovo citiranje "o mile o drage..." svojevrsni deja vu, jer je on to citirao prije 15 godina u spotu Miss Sarajevo. Hocu reci, da su skloni repriziranju vec vidjenog, cak im je i bina koliko sam uspio vidjeti, ista kakva je bila i na koncertu u Sarajevu `97 godine. Spominjem ovaj koncert iz razloga sto vidim puno slicnosti, a razmak je 12 godina.

Meni se nekako cini da je kod U2 puno toga istog, osim sto su im pjesme sve slabije i slabije. Nekad su bili strasno dobri, ne moram govoriti kada jer vecina fanova zna o cemu govorim, ovo u zadnjih desetak godina i malo vise, po meni je obicno prenemaganje i glumatanje velikih zvijezda na silu. Stvaranje nekakvog jedinstvenog unique imidza na silu. Nimalo tu nema spontanosti, po mom misljenju, recimo kako je onaj blento Dzekson stvorio svoj imidz u hodu sto bi se reklo, ili Madona, nisu nikakva glazbena kvaliteta ovo dvoje ali su ikone iz nekih cisto spontanih razloga. Desilo im se, k`o Lepoj Breni recimo da su uspjeli sa predispozicijama obicnih cirkuskih atrakcija, postati nekakvo ime. Velik uspjeh, s obzirom na pocetne polozaje.

Toplo se nadam da naši večeras, ako stvari ne krenu po željama, neće energiju trošiti na rasprave sa sucima ko obično, počevši od Srne. 
Fala bogu pa su se vratili Kranjčar i Eduardo, valjda će sve ispasti kako treba.  

O djetiću mljeveni i ovaj tvoj post bi trebalo samljet u toliko dijelova koliko rečenica ima, pa svaki posebno opovrgnut, jer ti cjelina nema a ma baš nikakvog smisla.

Kranjčar u sastavu, pobjeđujemo.