Kaoboju i Provo, isprati usta sapunom i pola sata klečati na kuruzi u kutu.  

Nisam klečao na kuruzi, ali sam si išao leć pod sto kila željeza. JeR mi se to prizna kao pokora?

Luciano Sušanj, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza, zbivanja u Berlinu prati s padina Učke. Povremeno se spušta do mora da bi riješavao probleme HNK Rijeka, kao član Izvršnog odbora ispred Grada.

Europski prvak iz Rima (1974.), na 800 metara sa 1.44,07, vremenom s kojim bi na Olimpijskim igrama u Pekingu osvojio zlato (Kenijac Bungel je pobijedio sa 1.44,65), bio je sinonim za eleganciju trčanja. Ali Usain Bolt ga je oduševio.

- Nikada nisam toliko uživao u eleganciji trčanja, koordinaciji pokreta. Fenomenalno! Bolt je poezija atletike. Visok, a tehnički savršen. Nevjerojatan start za njegovu visinu, strašno ubrzanje prvih pedeset metara. Mogu ga pobijediti jedino ako podmetnu nogu... - govori Luciano.

- Ne pamtim da sam vidio nešto ljepše u svojoj karijeri na atletskoj stazi. Tko je do prije nekoliko godina mogao zamisliti da će netko trčati ispod 9,60. Bolt je to učinio na pjesnički način. Bez grča, nema tu sirove snage mišića. Bit će još ljepše gledati njegovu utrku na 200 metara. Mogu samo pretpostaviti kako će izgledati njegovi zavoji i ulazak u cilj, posljednjih 50 metara. Carl Lewis je lijepo trčao, ali ovo je savršenstvo. Bez naprezanja. Igra se atletikom. Iza toga stoji ogroman rad, ali podario nam je predstavu za pamćenje. Gdje su granice ljudskih mogućnosti?

jeR moguće da su stvarno otišli?(tiho,vrlo tiho pitam ja)

btw,pukao bih da ne odkomentiram jutrošnju tipičnu alibi-ozljedu Vlašićevih koja je trebala biti upotrijebljena u slučaju novog kiksa...'udrila je glavoN u štok od vrata!?',....ajjjjme idiotizma,ko to puši pitam se?

a meni je jučer palo na pamet još nešto,i da sam John Cleese ili Michael Palin snimio bih skeč na tu temu:smisao života bacača kladiva...Jer nešto mi govori da se čovjek ipak teško rađa sa životnim ciljem:HOĆU BITI BACAČ KLADIVA!,recimo kao što dječaci žele biti astronaut ili doktor ili 007 ili Mič Bjukenon...Mislim,uz dužno poštovanje ali...provesti najbolje godine vitlajući kladivo baš mi se i ne čini ispunjenim životom u onom klasičnom kamijevskom egzistencijalnom smislu.(?)

Raspravu (gdje ću ja opet biti intelektualni snob i egzistencijalni elitist najgoreg tipa koji cit-'brboće u ime travestije ljudske komunikacije')naravno odgađam za jesen i novi ciklus DPK,i to samo bude li zrak čist kao što je recimo jutros ili zadnja 2-3 dana. Sva je sreća da među bacačima kladiva nema Bosanaca.

Vjerojatno se nikome neće dati čitati, ali ne mogu odoljeti...

http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/28841-Povijest-kao-krvoedna-zvijer.html

http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/28910-Ruganje-ljudskoj-gluposti.html

http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/29003-Strah-sablasti.html

Dakle, geografskim (točnije vremenskozonskim) faktorom hendikepiran (a možda i onim manjinskim, ko će ga znat...), onemogućen sam primijetiti da si ne mogu pomoći a da ne počinjem shvaćati "otkud Gazda dolazi" kad priča o Blanki.  No, kod mene razlog nisu ni pokreti prirodom nepredodređeni, ni što je rascopala tintaru o štok (sad je kad je sve dobro završilo, mogu jedino , , i još malo ), nego što je u vremenskoj stisci prije natjecanja morala natrag u sobu da se našminka, te da, "modno osvještena , nije dozvolila novinarima slikanje"...


A što se kladiva tiče, u kojoj post-astronautsko-pilotsko-smetlarskoj dobi dječak odluči biti - arhitekt??

Hvala, dida, počeo sam prvih par rečenica, tj. odlomaka, i portudit ću se pročitati do kraja.

No, moje pitanje je, zar nitko, ali baš nitko na ovom svijetu ne zna o književnosti, Krleži, povijesti i ostalim "teškim" stvarima pisati na nekom normalnom jeziku?!?  Zar svi ti književnici i oni koji bi to silom htjeli biti ali nemaju o čem pisati nego o drugim književnicima ne razumiju da ih ljudi - ne razumiju?  Pa jeR njima nije jasno da ove rečenice dugačke 10-tak redova, gdje cijela rečenica čini odlomak, ima dvanaestak zavisnih rečenica, baca reference na osam različitih stvari i obrađuje jedno 4 ideje, nije ništa nego najobičnije bičevanje prosječno medicinski zdravog mozga?
Zašto se ne može roditi netko tko bi imao razumijevanje recimo Krleže i cijelog konteksta oko njega kao recimo ovaj Vuk Perišić, a izričaj poput, ajmo reć, našeg monstruoza?  Zašto nama normalnima (ovaj pridjev možda izvire iz arogantne pretpostavke, ali zabole me...) nitko ne da malu šansu da uspijemo o nekim značajnim stvarima iz kulture nešto i, zapravo i istinski, naučiti?!?  Ono, ne nabubati za neki ispit i prvom prilikom, poput kukuruza iz probavnog trakta, u cijelosti izbaciti iz mozga, nego baš ono, usvojiti i zapamtiti?

Pročitavši prih 3-4 ulomka ovog prvog teksta pao mi je na pamet prvi post na temi "body building - zašto", gdje autor spominje bildere koji su zaboravili svrhu vježbanja i potpuno ju porazili, te postavili vježbanje kao takvo za cilj...

pa dobro, imali su i drugi čudnih ozljeda... eno ih MG navela tri kod nas u tekstu...

mene uvijek razveseli vidit i sjetit se ono kad si je Miki Rapaić ozlijedio oko avionskom kartom, ta mi je ipak vrh vrhova...