ova tri zakona protiv kojih se akademska solidarnost (a i 90% akademske zajednice) buni su poprilično loši (čak su i uvijek proaktivni akademici rekli da bi ih trebalo detaljno preradit), istina bolji od prethodne verzije koja je bila totalno smeće, toliko loše da niti papir na kojem ga je isprintalo ne bi trebalo reciklirat, nego polit petroljom i užgat, manja šteta po okoliš. a ova "bolja", nova verzija bi se barem mogla reciklirat, no upravo je zabavno kako prvih pet šest stranica preambule ukazuje na loše stanje, a onda se sve što je loše još malo zabetonira, politička kontrola znanosti i visokog obrazovanja totalizira, financiranje dodatno zamuti, omogući doživotno pacanje u upravnim odborima (u mom upravnom odboru troje penzionera, nije mi jasno kako se to ne kosi s zakonom o radu). A s obzirom da se detektiralo loše stanje, nekoga se mora pritisnut malo jače, pa koga nego one na dnu piramide, novake, asistente i eventualno suradnike, oni su sigurno sve zahebali, na njih treba batinom, a strategiju razvoja čemo kasnije, "u hodu" razvijat. kata hebe strofu, a tek procedura kojom su se ti nacrti zakona iznjedrili, reakcije ministra i njegovih pajdoša (tu spada i žgadija u vodstvu sindikata) s kojima je to bedariju sklepao, ne za štrajk nego za prosvjede grčkog tipa, ali od mog štrajkanja slabe vajde, a tek da prosvjedujemo, još bi nas valjda zatuklo svekoliko građanstvo.
[uredio mrkva - 30. lipnja 2011. u 12:14]