Jebateled,konacno sam uspio poslati post BlackBerry-em!,saljem pozdrave iz ljetnog otocnog azila u srcu Mrkvalanda

Eeee, da je Lazo Goluža htio uvest igru "Gdje je nesporazum?" umjesto onih blesavih detekcija, sad bi meni Radoslav Dodig glancao cipele...

Ovisnost počinje svjesnom odlukom da se nešto proba, nešto samodestruktivno.  Iz kojih razloga nije ni bitno, ali bitno je da je prvi korak napravljen svjesno.  Nitko živ nije ovisan o crack heroinu a da ga nije probao dok još nije bio ovisan o njemu - logika! (Što bi reko legenda i osnivač ove institucije.)

E, ali kad je jednom ovisnost nastala, onda je to zaista bolest.  I nema tu, sad ću ja odlučiti prestat hraniti ovisnost, i gotovo.  Ko Mujo iz vica, kad je učio konja da živi bez hrane, i taman kad ga je naučio, ovaj mu krepa.  I da, to je toliko jako.  Tu treba pomoć, trebaju doktori, treba lijek, dakle - bolest.

Dakle, oboje ste u pravu u onom o čemu svaki od vas govori.

Mada, s jedne strane mi je drago primijetiti da ova mlađa generacija ovako reagira.  Ako je tako snažno anti-drogeraško raspoloženje postalo mainstream, onda mi je to jako drago.  S druge strane, malko je zabrinjavajuće što je to dovelo do takvog srozavanja vrijednosti ljudskog života, nedostatka suosjećanja, pripremljenosti na donošenje presuda bez suca i bez porote....  hm, možda i malo više od "malko".

Nemoj pretjerivati Kauboje.  (*Pretpostavljam da si ovo o srozavanju vrijednosti ljudskog života uputio meni)
Nije da nemam suosjećanja, imam ga, ali prema ovisnicima mi je jako teško osjetiti suosjećanje.
Mogu to usporediti sa suosjećanjem prema samoubojicama...ne mogu osjetiti suosjećanje prema nekome kome njegov
život nije bio drag. Ako njemu nije bio drag, zašto bih ja žalio što si ga je oduzeo? Možda zvuči grubo, ali tako mislim.
Ljudski život mi je vrijedan i zato mi je teško gledati kako si ga netko upropaštava...

@Bojan
Kauboj je odgovorio u prvom dijelu svog posta ono što ja mislim. Ja i ti se možemo ne složiti.
Meni je drago da postoje ljudi koji su spremni pokušati pomoći ovisnicima bez osuđivanja...
Zato ja nisam ni psiholog, ni psihijatar, ni stručna osoba za pitanja ovisnosti i svoje mišljenje o njima ne donosim kao
egzaktne činjenice nego je to samo moje mišljenje i stav.

Da razjasnimo malo ovo oko "adikcije kao bolesti". Kao što je Kauboj lepo objasnio, niko nije bolestan kad se odluči da prvi put proba doup. Pa ni drugi, treći... No, problem je u tome što je taj "high" zaista jedno prelepo osećanje. Možete me pljuvati koliko hoćete - ali to je nepobitna činjenica. Uostalom, niko se ne drogira jer mu posle bude zlo! Naprotiv, sve te duboko adiktivne supstance - iako izazivaju potpuno različite vrste high-a (npr. koka i hors se ne mogu porediti, ali svaki je i te kako privlačan na svoj način) - izazivaju nešto što je jako prijatno, udobno, "dobro".

Pljuc, pljuc NYC!

Nažalost, postoji i nesvjesno uzimanje droge preko proxyja ako ti se majka voljela rokat u žilu dok je bila trudna. E ta ovisnost je 100% bolest.

Šta se tiče srozavanja vrijednosti ljudskog života i nedostatka suosjećanja, mislim da su to samo ljudi koji se ponašaju kao ljudi. 99% onih koji su naricali zbog Amy nisu to radili jer je izgubljen život nego jer je izgubljen izvor njihove razonode. Tako je programiran ljudski mozak. Svi mi imamo svoj Dunbarov broj, svoju "majmunosferu" van koje vidimo ljude ko statistiku.

zašto je nama ljudski život vrijedan? Ne mislim da bliskog čovjeka ili naš vlastiti, već nekog Quan Pen Li-ja iz Vijetnama, xyz?

Kauboj bi ti ovdje citirao Hemingwaya.