o motorici rukometaša/košarkaša smo već raspravljali, al da baš podijelim i osobno iskustvo, dule možda ne zna ja sam isto (bivši, sad napikavam veteranski) rukometaš, ali kako sam u moskvi bio na faksu koji nije imao rukometni tim, uz rukomet u klubu igrao sam košarku za faks u studentskoj ligi bio sam prvi play, na terenu najčešće cijelu tekmu (ovisno o sudačkom kriteriju, nekih rukometnih navika se teško riješit) naš faks je moje prve godine studija prešao iz druge studentske u prvu (bili smo drugi) u prvoj ligi smo tavorili u donjem dijelu tablice ali nismo ispali a tamo je bilo i "profi" košarkarja. živio sam još i u škotskoj te belgiji i svugdje sam igrao košarku na relativno visokom nivou. kajboj i ja smo prosječni rukometaši a mogli smo bez ikakvih problema još uvijek u rukometnim tenisicama navuć košarkaški dres i igrat dobru košarku. napravi to s prosječnim košarkašem, garantiram (doživio više puta), da ne izgleda dobro, najčešće pogibeljno, dolazi do samoozljeđivanja. istina je da je balić škartirani košarkaš (što meni dosta govori o splitskim trenerima mlađih kategorija) ali njemu je trebao poprilično dug period adaptacije i on je dosta kasno postao neka perspektiva, njegova generacija ako se ne varam i nije bila baš previše uspješna mlađim kategorijama.   

istina je, rukomet cvijeta u malim sredinama i to mu je barem u jugosferi komparativna prednost, jer je u tim manjim sredinama prisutan entuzijazam kojeg je teško nać u velikom gradu, a budući da kod nas (a valjda i drugdje u jugosferi) nema sustava koji podupire sport pa se sve svodi na entuzijazam. moje je čvrsto uvjerenje da je zato hrvatska košarka propala, u košarci je oduvjek bilo love, puuuuuuuno više nego u rukometu, kad je lova presahnula, košarka je izdahnula. ako sam do jučer dobivao novce za nešto a sad ti od mene tražiš da isto to (pa još i više) radim za džabe, oću qurac, bilo to treniranje, vođenje treninga, vođenje kluba ili štogod. tako je osiromašena baza, presahnulo vrelo i lagano sve skupa otklizalo u provaliju i tamo će ostat do daljnjeg. savez vode nesposobni i moralno diskutabilni, ali sposobnih i moralnih da preuzmu niti nema, ne da im se. rukomet ima svojih oraganizacijskih problema, vodstvo je moralno diskutabilno ali je sposobno, uspješno i poprilično utjecajno u internacionalnim okvirima. rukometna baza postoji u tim manjim sredinama gdje se uvijek nađe nešto para za "našeg ligaša", a dosta toga se temelji na dobrovoljnom radu i entuzijazmu (čak i u većim gradovima).