dragi mrkvinjo,
ne trebam ponavljati koliko volim (ma što volim,obožavam
) Zagreb.
Međutim,ono što u Zagrebu nikad nisam razumio je neka sveprisutna pojava da se propinje na prste kako bi se sličilo Beču,(rekli bi neki-'kompleks',a ja neću upotrijebiti taj pregrubi izraz);dok su se u domeni sporta uvijek stvarali neki blesavi mitovi i legende.
Te dvije stvari mi nikad nisu legle,ali ne mogu reći da zbog njih Zagreb volim manje.
Da sad ne idem u detalje,smiješno mi je i jadno vječno narikanje o tužnoj povijesti Dinama 'kojem se nije dalo da bude prvak' jer budimo realni-realnost,sjećanje i zdrav razum govore nešto drugo.
Građanski je bio nekad i Građanski je ugašen,gotovo,nema ga više.1945 osnovan je neki drugi klub i svako lamentiranje o zajedničkoj povijesti,terenu,cici iz susjedstva koju su prčili Lešnik i Brozović pa sad ona tvdi da je to isto;...naprosto je smiješno,jadno i bijedno.I zapravo opet 'propinjanje na prste' kako bi se tradicijom,poviješću i trofejima bilo bliže najvećem rivalu.
Također,provjerite jesu li ikad i igdje,klubovi unutar socijalističkog bloka tipa CSKA,Dinamo Berlin,Crvena Zvezda ili Partizan Beograd svojim titulama pribrojili titule nekih njihovih imaginarnih predkomunističkih prednika???Ja mislim da je tu naš Dinamo slučaj bez presedana u svjetskoj praksi...no ispravite me ako griješim.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age