Bankar proizvodi dug. Upravo je dug ključna karika kapitalizma. Dug pokreće konstantno potražnju (koja stalno blago raste) za novcem. Novac izdaje centralna banka koja ga daje komercijalnim bankama. Što više novca centralna banka izdaje za pokriće dugova veća je inflacija, a pošto je inflacija sinonim za povećavanje cijena dobara dug građana raste. Što je dug veći dižu se zajmovi u bankama za pokriće tog istoga duga, naravno ti zajmovi također dolaze uz određenu kamatu. Znači još duga!

To je petlja, zatvoreni krug iz kojega se praktički današnji čovjek ne može izvući...

Banke koje dižu najveće profite i praktički upravljaju cijelim svjetskim bankarskim sustavom su JP Moragn Chase, Citibank i Bank of America. Sve one djeluju preko naizgled neovisne "Svjetske banke" koja u biti radi za njihovu korist...

Eh, a što "proizvodi" pravnik?  Ili doktor?  Ili sportaš?  Ili teta u vrtiću?

Proizvodi vrijednost.  Kao i svi ovi drugi.  Nešto što netko drugi smatra vrijednim i spreman je platiti.

Ako hoćeš određenije, što se tiče potrošačkih kredita, bankar proizvodi životni standard.  Uzmeš kredit za stan, i 25 godina prije živiš u svom stanu umjesto u sobičku kod mame i tate, u odnosu da si 25 godina štedio za iskeširati stan.  Koliko to vrijedi?
Uzmeš kredit za auto na 6 godina.  I šest godina dulje voziš novi auto umjesto poluraspadnute krntije koja je, zbog održavanja, vreća bez dna, u odnosu na scenarij da si 6 godina štedio za iskeširati auto.  Koliko to vrijedi?

ne zivis u svom stanu.

zivis u bankinom stanu. ciju ratu kredita otplacujes duplo vise nego li je trzisna cijena unajmljivanja istog tog stana, a u slucaju da ne mozes otplacivati kredit, gubis taj krov nad glavom.
pri tome dakako gubis i odredjen dio novca, dakle razliku izmedju rate kredita i mjesecne stanarine z isti takav stan.

Heh, najmanje od kamata na kredite.  Mada, u teoriji, upravo od toga.  Uzme novce od ljudi, uloži ih u nešta (kredite recimo), zaradi, vrati ljudima njihovo plus nešto, a ostatak zadrži, kao, nazovimo to, naknadu za svoje sposobnosti da poveća vrijednost novca, a koje ti nemaš.  Dakle, ko što platiš automehaničaru da ti osposobi auto, jer ti ne znaš.  Zatim, možeš na to gledati da mu plaćaš da ti on štiti novce - ako tebe netko opljačka, baj baj novci.  Ako netko opljačka banku - tebi ne fali ni lipa (najčešće).  Ako ti izgori kuća i s njom madrac u kojem držiš novce, baj baj novci.  Ako izgori banka, tvoj saldo se ne mijenja (ako izuzmemo nekakve kataklizme).

Kažem, u teoriji od toga banke žive.

Danas, u praksi, oni zarađuju od naplate usluga.  Od kojekakvih kazni za prekoračenje dopuštenih iznosa, do "fees" za posredovanje prilikom kojekakvih spajanja kompanija, kupnje drugih, slaganja financiranja za kojekakve projekte, upravljanje investicijskim fondovima, manipulacijama na valutnom tržištu (dobro, to se može gledati kao ulaganje kapitala u nešto) i tome slično.

Mislim, ne kažem ja da je bankarski sustav zdrav i pošten u svojoj cijelosti.  I da te dobiti i bonusi nisu jednostavno opsceni, i da se pri tome ne događaju kojekakve malverzacije i potiču stvari koje su van svakog razuma.  Nedavni gotovo raspad cijelog sustava je dokaz da tu nešta ne valja.

No reći da je izdavanje potrošačkih kredita eksploatiranje konzumenata, da su kamate automatski lihva, da bankar ne nudi ništa kvalitetno u zamjenu, da ti on proda stan od 100 000 eura za 205 000, jednostavno nije točno.

Živiš u svom stanu.

Samo što si ga stavio kao garanciju da ćeš banci vratiti novce koje si od nje posudio.  Pa ako ne vratiš banci novce, moraš im dati svoj stan, koji si novcima kupio u svoje ime.

U slučaju da ne možeš otplatiti kredit, nisi ga trebao niti uzimati.  Ili si se, najčešće u praksi, negdje preračunao u pretpostavkama (da ćeš dobiti-imati-napredovati u poslu...)

A kad te gazda izbaci - ili sam iseliš - iz podstanarskog stana nakon recimo 10 godina, koliko si novaca "izgubio" za tih 10 godina šta si plaćao stanarinu?

Od rate, dio vrijednosti tog stana postane tvoj.  Ako prodaš stan prije nego otplatiš kredit, taj dio koji je "tvoj" ostane tebi.  Ako se iseliš iz podstanarstva, ostane ti ništa....

govorimo o situaciji gdje izgubis posao tudjom, a ne svojom krivicom (los management tvrtke u kojoj radis, globalna kriza etc)...
cinjenica je da se mozes naci u nezavidnoj, po zivot opasnoj situaciji, gdje financijski gubis velik iznos. s naglaskom na ovo zadnje (taj iznos je razlika izmedju raze kredita i stanarine pomnozena s brojem mjeseci kroz koji si otplacivao kredit)

nisi izgubio nista, jer realno, krov nad glavom moras platiti...



za ovo moram priznati da nisam siguran. velis da se moze prodati "dio" stana koji si otplatio. nisam siguran da se to moze ostvariti u hrvatskoj, ali povjerovat cu ti dok se ne uvjerim u suprotno, mada ovo na neki nacin ide u prilog tvojoj tezi...

Eh, kad bi to bar bila indikativna priča.  Da jest, onda nikad nitko ne bi rekao "Hrvati su genocidni", ili "Srbi su koljači".  Nego bi svaki genocidaš i koljač imao ime i prezime.

Jedino ako ti misliš da je križni put i Bleiburg bio samo serija osobnih kontakata i prepoznavanja svojih krvnika, da niti jedno to ubojstvo nije bilo naređeno od kojekakvih komesara, brigadira i maršala...

Ne znam, možda si u pravu, ja nisam bio tamo.  No, nekako ne vjerujem.  Ne vjerujem da nije netko odlučio "treba to sistematski likvidirati".  A time su se izjednačili sa svojim neprijateljima, postali su isti kao ustaše.  Možda nisu imali logistiku, resurse i vrijeme za to podrobno isplanirati i organizirati, ali princip je isti, sve su ostalo nijanse.  A ne možeš se protiv nečega boriti ako postaneš to isto.  Jer kad i pobijediš, opet je pobijedilo to protiv čega si se borio.  Znači u najboljem slučaju si prdno na rosu.  Ali najčešće si postao onaj isti zločinac...

Ali ako si ti ipak u pravu, onda hebiga, partizanima se mora oprostiti.

ovo što bankar proizvodi  sam potakao samo da se shvati otkud recimo 50% prinos na tokarev proizvod u odnosu na ''mali'' prinos kao kamata na kredit.
rizici su takvi kakvi jesu, bankar ima višestruko manji kad posuđuje lovu pa i se i nemože očekivat da ima i toliku dobit.
rezervacije za loše kredite naših banaka predstavljaju neki minimalni postotak od ukupne aktive banaka i u najtežoj recesiji.

poanta svega je da hrvat svoj dug otplaćuje i pušta da ga se dere. jel ni unicredito ni intesa nisu baš bajno stajale u 2009. i 2010. dok su njihove podružnice ZABA i PBZ sasvim dobro poslovale.

a jasno je i zašto, regulator (država) mora popuštat jerbo se i sam zadužuje kod istih.

to je s jedne strane, s druge je da tokarev proizvod ima višestruko dodanu vrijednost u odnsou na jedan kredit dok suma svih kredita ima višestruku dodanu vrijednost na društvo od bilo kojeg pojedinačnog proizvoda.