Stadion kraj Save...

Marsa k'o Barsa!

Brodska ljepotica!

   MARSA KO' BARSA!

Shone, sretan rođendan i od mene. Gazda, divno otvaranje kavane! Mile...

A sad eksperte hitno molim da mi slikom rastumače razliku između žabe i jajeta!

Ona strmina je stvarno

zadnjih par dana sam radio neka briljantna mjerenja, mjerio kojom brzinom tekućina curka kroz kapilaru (viskozimetrija za one koje žele znati malo više), elem dok to curka imam pet minuta slobodno za čitanje pa sam završio pilgrima, tak tak, ne bih baš preporučio, ali ima zbilja pregršt zanimljivih opservacija i na momente me znalo dosta zaokupit. no onda sam uzeo paula austera, oracle night, jebagaled taj me uvijek, bez greške natjera na mahnito čitanje i nezaustavljivo okretanje stranica, mislim da još nije napisao knjigu koju nisam pročitao u jednom dahu, a ovo mi je bio njegov četvrti (peti, računajući true tales from american life) naslov. da se nisam baš njega ulovio mjerenja bi kudikamo kraće trajala, ovako projuri ta tekućina, trubi alarm, a krele ne trza nego opčinjeno tamani riječi, samo još da saznam ovo, neće to otkapat do kraja, neće kua. nema tu jezičnih kerefeka i oblizeka, sve je to dosta jednostavno napisano, ali konstrukcija radnje, slaganje priče poput in-between mura gibanice, šezdesetosam slojeva sa podslojevima, a sve tečno i skladno. fenomenalno, tko još nije njegovo ništa konzumirao, new york trilogy je najbolji start.

@Ultras VK - cestitke i pozdravi malom Luki!
@ Shone - srecan rodjendan od nas vanzemunaca
@ mrkva - sve 5.
@ Brane - 1) stizes li? i 2) sta bi ovo sa jinx - volis, ne volis, cenis, ne cenis?
@ bojangles - vaistinu petak  !!!

UltrašE, čestitke, promaklo mi je prije

al si ih opet oprao, mene bi na tvom mjestu bilo strah i kavu popit koju nisam sama skuhala

popularna glazba je nogomet - svi sve najbolje znaju
klasična je gimnastika - velika većina kur.ca ne kuži, već samo složi pametnu facu i klima glavom s odobravanjem 

Vidjela dio jedne od prvih epizoda, tak da ne znam o kojoj se djeci i mami radi. Šarenilo je fascinantno.
Popodnevni sati su ko i jutarnji, rezervirani za posao, tako nekako do kraja četvrtog mjeseca. To su moje sapunice.   Malo sam veći uvid stekla u debilnost ovih turskih večernjih, lakše se o njih popiknem, a te su skroz napete. Lik izađe iz kuće, prije toga otvori vrata, pa zatvori vrata, pa hoda prema autu, pa izvadi ključeve, pa otvori vrata od auta, pa uđe u auto, pa mu zvoni mobitel, pa zabrinuto razmišlja bi se il se ne bi javio, pa se ipak javi, pa odrazgovara, pa veže pojas, pa pali auto i uključuje se u promet, pa dođe do odredišta, pa reklame.... i ode epizoda.