pa moraš uvažiti da nijedna od ovih zemalja nije u tolikoj izolaciji kao Sjeverna Koreja.
A da ti budem iskren, ja ne znam, ali s obzirom na neke primjere kada je organizirana opozicija rušila vlast, ovo djeluje kao C produkcija i iz tog razloga vjerujem da je dobrim dijelom spontano. Uostalom, u Egiptu je potpuno jasno da nikakav pomak osim odlaska Mubaraka nije napravljen. Organizirano rušenje završava zauzimanjem vlasti, ovdje ju nitko nije uzeo. U Libiji koja je potpuno drugačija priča i strukturno i režimski se, izgleda, bore za nezavisnost. U drugim zemljama poruke s okupljanja su potpuno "zapadnjačke" i u suprotnosti sa onim što "mi" mislimo o Arapima.
Uostalom, Arapi kao i Amiši divljaju po Zapadu i onda se vraćaju u društva koja su im nametnuta, a koja izgaraju promijeniti.
Amerikanci i Zapad su dugi niz godina imali politiku držanja diktatora radi mira prema Izraelu, međutim, vrlo vjerovatno su se brzo prebacili na podršku narodu jer im u suprotnom situacija nije izgledna, a diktatori su ionako potrošna roba. Da su oni organizatori ne vjerujem, što prema nekim informacijama iz Washingtona i republikanci potvrđuju napadajući Obamu za gubitak kontrole.
[uredio dbald - 23. veljače 2011. u 01:01]