A jesam zakuhao...
Hvala na podršci, profesore i Gazda, no prije nego se "raznježite" do kraja, da budem potpuno iskren - nije ovaj moj potez odraz nekakvog osvještenja. Dapače, puno je "glupljih" pobuda... Od ne tako davno sa mnom radi jedna Indijka, koja je vegetarijanka od rođenja, i meso jednostavno ne može jesti - ima fizičku reakciju na to, to njoj smrdi, ima odvratan okus, itd. Dakle, nije ni kod nje u pitanju nekakvo stanje svijesti, nego više gastroenterologija. No, gotovo svaki dan netko od nas (slučajno ili ne, muških) mesoždera nabaci nešto u smislu "joj, pa kako možeš", "pa ja bi pao u nesvijest od slabine", pa ovo, pa ono, dok napokon nisam ja rekao da se bezveze čudimo i da to ne mora biti tako katastrofično ko što se nama čini, da se može jako fino papati i bez mesa, i tako
one thing led to another... i na kraju ja i drug Kinez rekli da ćemo mi tako živjeti dva tjedna, čisto da vidimo kako je to. I fizički, a i kulturološki, da vidimo koliko će to biti teško othrvati se toj mesožderskoj kulturi. (Naravno, prvi dan mog eksperimenta nas naši zagrebački susjedi pozovu na belu i - sarmu... jest da je bilo par trenutaka onog "ma mogu počet i sutra, šta sad..." ali reko, pa to je upravo poanta, uspjeti se othrvati takvim iskušenjima.)
I da, netko (mislim MM?) reče da kako vegetarijanci mogu jesti ribu i muzgavce... Bogme, ovi vegetarijanci ne jedu ništa šta je životinja. Tako da mi ne igra ni riblja ishrana dva tjedna. Sva sreća, kaže Indijka da mlijeko i jaja igraju - da moram i bez sira kruha putra mleka jajec i krumpira to bi već graničilo sa zdravom pameću. No, u njenoj prehrani nema ni alkohola, a ni sladunjavih gaziranih vodica. Tako da smo i to prekrižili...
I nakon tri dana, dojam je sljedeći.
1. Hrana je fina i bez mesa. Kruh, tjestenine, grah (i rođaci), kukuruz, gljive, sir, voće, povrće... pa nije da to baš nije fino, i da nema izbora bez mesa.
2. Imam osjećaj da sam stalno gladan. Sat vremena nakon obroka, želudac opet pita nešto. No, nemam neki pretjeranu želju baš za mesom; čak ni kad ga drugi preda mnom jedu i kad miriše. Više onako, generalna glad.
3. Bez alkohola također nije problem. Je veliki gušt nalit prst tekile ili Becherovke ili viskog ili čega već se nađe kad djecu pospremiš na spavanje, ali i tome se da othrvati.
4. Ispada da mi je na kraju najteže bez Coca Cole, Mountain Dewa, Spritea i tih sranja. Prešao sam na čaj, i ledeni i vrući... ali nije to to. No, sve u svemu, pomalo poražavajuća spoznaja....
Uglavnom, nemojte mi tu sad politiku u ovu butigu.... ipak je ovo samo moj mali eksperiment, i to čak više društveni nego prirodni...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.