Ivica Kostelić apsolutno je dotakao VRH,on i te kako spada u istu rečenicu s Goranovim Wimbledonom,sa brončanim nogometašima sa SP 1998,sa srebrnim košarkašima iz Barcelone,a čak i sa RG Ive Majoli.
to su (
po meni) globalni sjajni dosezi postignuti
u strašnoj konkurenciji i na iznimno velikom uzorku.Ja im se dodatno divim iz jednog posve iracionalnog razloga što znam da tako što nikad ne bih mogao,koliko god mi voljni moment bio titanski,a nije da baš nisam imao i dobru motoriku.Naprosto,i ponovit ću-iracionalno (ali dopustite mi da u sportu budem i iracionalan) ja znam da nikad ne bih mogao igrati košarku kao #7 ili tenis kao Zec jer je njima Onaj Gore dao Magic Touch koji ja-nemam.
(i nemojte me sad jebat da isti MAGIC TOUCH ima i Ivano Balić je to naprosto
po meni ne drži vodu)
a sad,mislite li vi da u isti koš sa sportskim Titanima (#7,Zec,Ćoso,Dražen,Ivica,Janica,Šuker,Zvone,Majolica,)idu rukohvatači

,Sneška Pajkić

,Blanka,Kup UEFA Darija Srne sa Donjetskom

,KVG GNK Dinamo 1967

.,a čak i sjajni rezultati vaterpoliraca

...eto vam ga pa si to sve nosite doma.
ja ostajem s druge strane!

,i mislim naravno drukčije!
[uredio bojangles - 07. travnja 2011. u 15:02]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age