Predsjednik DEC-a Ken Olsen je 1977 rekao da ne postoji ni jedan razlog na svijetu radi kojeg bi netko želio imati kompjuter u kući.
Harry Warner, od Warner Brothers studija, je 1927 rekao "who the hell wants to hear actors talk?" kad je vidio prve zvučne filmove.
Don McLean je u svojoj legendarnoj Američkoj piti Micka Jaggera nazvao klaunom koji fejkira da je neki James Dean, i koji je pravom Kralju (Elvisu) ukrao krunu s glave.
Bojangles je rekao da Crvena Jabuka nije umjetnost nego šund.
Hebiga, Bojane, sorry ako je su malo preoštre usporedbe, ali nekako mi izgleda da kad bilo tko tko na osnovu nekih kvalifikacija - edukacije, iskustva, itd. - tvrdi da zna što umjestnost je a što nije, automatski, to automatski znači da nema pojma o čemu govori. No to je samo moje zapažanje... ne mora baš biti božja istina.
Vrijeme će odlučiti što je iz ovog našeg perioda umjetnički vrijedno a što nije. Evo, puno relevantnih ljudi govori (a tu me misim na zločesto dijete par postova iznad

, nego općenito) da su ti new primitives, ta sarajevska glazbena scena osamdesetih, bili vrlo značajan umjetnički pravac.
Nekima je Warhol šund, a jučer je prodao bocu Coca-Cole za 6 ili koliko miliona dolara - reko neki cijenjeni kritičar da je to zato što publika "voli neposrednost poruke pop-arta". Nekima je onaj Bugarin s narandžastim safronom krajnji kič, a neki padaju u onesvijest od loodla kak je to dobro. Da ne govorim koliko je umjetničkih pravaca, u slikarstvu, glazbi, književnosti, čemu hoćeš, izruženo na pasja kola kad se prvo pojavilo, da bi nakon nekoliko desetljeća isti takvi autoriteti rekli "hm....pa ima tu nešto".
Što me vraća na moju početnu postavku, a to je da je NEMOGUĆE objektivno utvrditi što je šund a što nije. I da sam jednostavno šokiran tvojom kategoričkom tvrdnjom da je to vrlo lako...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.