Dule, što se Vasićevog teksta tiče, (a Bodjo, to se pomalo odnosi i na dobar dio tvojih komentara na ovu temu)...
Ja doista mislim da su takvi tekstovi stvarno postali jalovi i uzaludni i da se u njima čini jedna osnovna i temeljna greška. Naravno, pod pretpostavkom da autor takvog teksta uopće želi išta promijeniti.
Ok, definirali smo način ponašanja koji se najtočnije opisuje pridjevom fašistički. I? Kome to objašnjavamo? Ostalima koji su to isto primjetili, shvatili i zaključili? Kakvog to ima smisla osim da se zajedno po stoti put kolektivno zgražamo?
Gazda, što je to i tko je to "prosječni hrvatski čovjek" koji bi trebao doživjeti katarzu?
Citiram opet ovdje onu Marka Aurelija: ili ih poduči, ili ih podnosi. Naravno, fašiste nećemo podnositi. Što ćemo onda s njima? Ismijavanje je dobra metoda, ali da bi taj smijeh bio ljekovit treba biti doista majstor duha i pera. A to ismijavanje, da bi od njega bilo neke vajde, opet, po mom dubokom uvjerenju, ne smije biti isključivo "von oben", puno prezira i prema zapuštenim ljudima, osobito klincima, koji doista često ne shvaćaju da su fašisti samim tim što kliču fašističke pozdrave. Njima treba tumačiti, tumačiti i tumačiti. Neumorno i danonoćno. Za one koji iz teorije zakorače u fašističku praksu nasilja i terora, morala bi se pobrinuti država. Kažem, morala bi, ali to do sada nije efikasno činila. Kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj. Naprotiv, uvijek se nađe neka politička garnitura koja s fašističkim "folklorom", pa i uličnom praksom, koketira, njome manipulira i često je, iz prikrajka, potiče. Osobito onda kad joj koristi.
Represivni aparat, kada hoće, djeluje i daje rezultate. Bilo u sankcioniranju (vidi opet primjer onog škveranina kojem su, kako bi u Zagori rekli, došle vile do očiju, odnosno optužni prijedlog s godinicom dana zatvora na kućnu adresu, pa je čovjek shvatio i u trenutku doživio katarzu), bilo u preveniranju (primjer Zagreb pridea).
Ali, uhvatiti fašista za vrat, pa ga udarati šakom po nosu i ponavljati mu "ti si fašist, ti si fašist, ti si fašist" najčešće neće dati rezultate.
Gazda, kako to da su baš tvoji studenti ispali tako otvoreni i liberalni mladi ljudi? Sami od sebe? Naravno da ne. Imali su sreću odrastati u takvim obiteljima, odabrati takve uzore u životu i dobiti dobro obrazovanje. Tvoje pedagoške sposobnosti bile bi na pravoj kušnji tek pred grupom onih koji nisu bili takve sreće. Netko se mora uhvatiti i tog posla. Inače će podjele u društvu postajati još dublje i još veće.
PS. Dule, mene bi samo zanimalo odakle Vasiću ono da je "netko u hrvatskim medijima" nizozemsku veleposlanicu nazvao "četničkom kurvom". Tako nešto se ne bi smjelo tako neodređeno nabaciti, bez navođenja autora i medija, koji bi u tom slučaju zaslužili svaku osudu. Bit će da je prije riječ o tome da je neki mržnjom zadojeni anonimni jadnik okačio takav komentar ispod nekog od tekstova o njoj. Doduše, mediji su odgovorni i zato što dopuštaju i ostavljaju na svojim stranicama takve komentare, pa je možda Vasićeva tvrdnja samo u tom širem smislu točna. Evo, Jutarnji se barem ovih dana opametio pa je kapitulirao, priznajući nesposobnost da kontrolira i zauzdava takve komentatore, i jednostavno je onemogućio komentiranje svih tekstova na temu prajda i homoseksualaca. Ali, ponavljam, treba razgovarati, poučavati, tumačiti... a pendrek, pa i onaj verbalni, ostaviti policiji.
Da, Vasićev je tekst inače uglavnom bolno točan, ali nije nam otkrio ništa novo i ništa se nakon njega neće promijeniti.
Ja bih ovako zaključio: podnositi ih nećemo, ali im nećemo ni glave razbijati kamenjem. (Osim kad i oni krenu kamenjem ili šakama na nas, a država nas neće od njih štititi.) Što preostaje? Podučavati, podučavati, podučavati...
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.