ne bih se slozio... otici usred rata nije fer.

(za razliku od njegovog nasljednika na mjestu predsjednika najdrzavotvornije i jedine hrvatske stranke koji se pokupio i otisao bez pozdrava)


Trebao je otici te '96 i otisao bi stvarno kao velikan, bez mrlje u biografiji. Svi ekscesi su se do tada mogli pomesti pod tepih kao ispadi i greske covjeka koji je bio pod stresom u ratnoj situaciji. Poslije se skuzilo da se ne radi o eskcesima, vec o stvarnoj politici... poslije te godine je sve otislo u Honduras, i stranka, i ugled u javnosti, ma sve... ja sam se tih godina, nafilan raznim knjigama i nonstop povlaceci neke paralele, cudom cudio kako u zemlji nema nikakvog odusevljenja, nikakvog zanosa. Ok, imamo drzavu, a sto cemo s njom? Brzo se umorilo od svega i preslo u stagnaciju. Iz stagnacije se vrlo brzo preslo u apatiju. Koliko pratim ovako izvana, ta apatija traje do danas

sve se podijelilo u dvije strane svijetlo - tamno, bez prilike da se covjek odredi kao neutralan prema svemu. A kad ne mozes biti neutralan, onda pustis sve niz vodu i zaboli te, otud i apatija. Sve se podijelilo na drzavotvorno i na jugonostalgicarsko: hoces li slusat Stojedinicu ili Narodni radio, citas li Feral ili Hrvatski list, Hrvatsko slovo ili Zarez, Aralicu ili FAKovce, Jutarnji ili Vecernji, studiras li na FFZG ili na Hrvatskim studijima, ides li na filmski festival u Pulu ili u Motovun, ma ima milijun stvari, da ne nabrajam sad sve... ispolitiziralo se sve do nezdravih granica. Sad cu karikirat, al stvarno sam nekad imao dojam da su svuda neki vazni nacionalni izbori: otkako se ustanes iz kreveta u jutro, postaje pitanje nacionalnog ponosa pijes li Kras-express ili Nesquick

sad ce ti jedan drzavotvorni dimnjacar u maniri najboljeg odlikasa kumrovacke partijske skole temeljito objasnit da su za sve krivi unutrasnji i vanjski neprijatelji koji nikad ne spavaju i koji su sa svih strana nagrizali mladu drzavu, pa su zaveli narodne mase i utrnuli im zanos...


 

Munjo, zar se ne kaže "unutarnji"? Ovo "unutrašnji" mi vuče na srbizam... A svi ovde dobro znamo šta to znači! 

P.S. ja pišem samo zato što mogu ponovo da stavljam smajlije. Prešao sam sa googlea na operu. 

neam pojma, ja pisem kak mi padne na pamet

Jebeš operu, Rozga je in

Još malo pa ode u osmu radnu noć zaredom, ispitujem svoje granice...naporno je ali se i solidno zaradi

Zaboravio sam ovaj spomenik. Doista skroman i jednostavan. Nenametljiv, rekao bih, a opet upravo zato snažan jer se ne nameće i ne nadmeće s onima kojima je posvećen.

Ma yebes sve... tužan je ovo dan. Adio, legendo!

ŠOKANTNA VIJEST IZ SPLITA: Preminuo je proslavljeni hrvatski nogometni trener Tomislav Ivić!

Ha!  Ok, znači ima nade za mene... to se meni čini kao ključno pitanje, kao ključna stvar koja je bila krivo postavljena.  Odnosno pitanje koje nije ni postavljeno, a kamoli odgovoreno.

Naime, imati svoju državu je predstavljeno kao sveti cilj, kao kraj svega.  Naravno, ako se tako stvari postave, jel uopće postoji bolja osoba za to ostvariti od generala s krutim JNA-odgojem i mesijanskim kompleksom? 

Ipak, država je ipak samo sredstvo, samo alatka kojom se nešto gradi i ostvaruje.  A sad, ako se stvari tako postave, postoji li uopće gorja opcija za to od generala s krutim JNA-odgojem i mesijanskim kompleksom?

No, mislim da je logično da bez prvog nema ni drugog, pa sam zato to razgraničio tim nekim datumom kojim je Hrvatska počela legitimno postojati kao nezavisna država.

Kužim ja da je to bilo usred rata, ali ipak... mislim da tu leži i odgovor zašto 1996 nije bilo više zanosa - do onda je ljudima postalo prilično jasno kakva će to država bit, i da je vlak nekakve redefinicije već davno napustio stanicu...

R.I.P. Ivić!