E, pa ja ću s guštom popljuvati tekst.
Dakle, otišao je na koncert s unaprijed forimiranim mišljenjem. Ispada da je Dragaš jedan od onih fanatika rocka koji očekuju da je glazbenik istih stavova sa 30 i sa 60 godina. Ne oprašta mu normalan razvoj i promjene koje sa sobom nose godine. Odakle Dragašu uopće ideja da Sting „to trži kao ozbiljnu glazbu ili visoku umjetnost“? Što mu to znači u praksi, da prodavatelji uz album ili kartu koncerta traže potpis kupca kojim potvrđuje da je novac dao za klasičnu glazbu, a ne za Stingove uspješnice. Besmislica.

Istovremeno trebalo bi ga baš kao kritičara pop i rock glazbe biti sram što smatra da se takva muzika ne smije izvoditi uz orkestar. Nevjerojatan mi je takav početni i isključiv stav. S obzirom da smatra da je Sting samo srednjostrujaški pop koji veze nema s umjetnosti, te blijedi vokalist skromnih glasovnih dosega dvojim u njegov zdrav razum u ovom slučaju. On bi  po opisu svog posla morao prepoznati vrhunsku interpretaciju, čistoću intonacije, dobra pluća i nemogućnost sakrivanja glasovnih manjkavosti uz ovakve aranžmane. Jedini razlog zašto mu to ne uspijeva je zato što ne želi.