bojangles je napisao/la:
o jednoj sam stvari danas razmišljao vozeći se do Fužina i danas,a to je ISKRENOST u glazbi...
naravno da je kvaliteta i talent na prvom mjestu ali ISKRENOST!,...Iskrenost svemu daje posebnu draž...I zato je Boss tu #1,čovjek ostavi srce na stejđu i pjeva svoj život...Isto kao i Cohen recimo.
a s druge strane svi ovi polovnjaci koje spominjemo su-FALŠERI i FEJKERI!...prije svih ova gamad tipa Crvene Jabuke ili Letećeg Odreda...no meni je ultimativni FEJKER balkanske muzičke scene Đorđe Balašević...Lažan mi je i falš 'ka kita falšeg cvića'!,sav mi je lažan,i prijetvoran,i ima lažan osmjeh!...(btw,jebemti 'boema' koji već 10g u slobodno vrijeme gradi i dila apartmane u Crnoj Gori!Vidjet ga ne mogu!)
Vidi cijeli citat
jes vala, zato ti je i robi cimerman iz njujorka oličenje oriđiđi, fetivog i iskrenog mužikanta, od samih početaka kad se predstavljao i pokušavao svirat ka country rednek.
balašević sigurno ne fejka kad pjeva o ljubavi prema bivšoj supruzi, jer je to i dokazao, trpeći sve njene ispade samo da bi bio kraj nje. ne fejka kad nostalgično priča o prošlim vremenima jer na kraju krajeva prema svojoj mladosti smo svi nostalgični. ne fejka kad pjeva o panonskim ravnicama jer je tamo rođen i tamo je odrastao, ne fejka kad pjeva o razaranju gradova jer tko bi fejkao nešto zbog čega češ navući na sebe bijes kako vlasti i opozicije tako i velikog dijela javnosti. osmijeh fejkaju svi javni izvođači takve popularnosti, ako ne onda fejkaju ozbiljnost, bijes ili štovećizvode na sceni. u tim "osjećajima" na sceni iskrenost i nepatvorenost mogu si dozvolit samo nezavisni i uspjehom neopterećeni izvođači. jedino što fejka je boemština, a to je dio imidža, scenske pojave.