nego idem danas po kartoline za najpovijesniju od svih historijskih utakmica svih generacija, čujem da ću dobit kapu i šal pride. pa evo koristim prigodu za par riječi zahvale:
zahvaljujem se prije svega zm-u što je vjerovao u ovu sjajnu generaciju modrih mladića (i pokojeg starčeka), što je doveo vrhunaravnog čarobnjaka i trenerskog maga, zatim onom drugom zm što je odselektirao, ispregovarao i nagovarao fenomenalne južnoamerikance da zamijene svijetla najvećih nogometnih pozornica u svojim postojbinama i krenu u nepoznato, ka brdovitom balkanu samo da bi SVI Hrvati doživjeli stoljetni san o prezimljavanju u europi te da bih ja priskrbio topli šal koji će me grijati do smrti a vjerojatno ću ga i u zagrobnom životu (il u slijedećoj reinkarnaciji) s ponosom nosit oko vrata. zahvaljujem se naravno i domaćim junacima koji uporno odbijaju brojne financijski povoljnije i izdašnije ponude TRENUTNO većih i poznatijih (mada ne nužno i globalno značajnijih) klubova iz europe. namjerno ne spominjem imena svih junaka jer su svi zaslužni, čak i oni koji su do sada već posrnuli i popustili zovu globalizaranog kapitala kao i oni koji su isparili u ropotarnici plave povijesti. 
kapu ću u ime isprike za ove MALO prenaglašene panagerike (ponio me žar i ponos) poslati u mugebu, mom dragom prijatelju i dokazanom simpatizeru nk marginalca iz maksimira.