Genijalno!
Kakav sjajan način da sebi napraviš godišnji odmor od 15 dana....mislim na one koji rade u tom radiju!
Uzmeš ona 3 CD-a na kome su nasnimljena sva Bachova dela, pritisneš repeat i pravac - odmor.
A naivci misle, "uh kako su pametni" ovi iz radija, kako su napravili sjajan šou program.
Još ako su "ovi iz radija" konkurisali na nekom kokursu i dobili još neku lovu za taj "festival" zadovoljstvo je veće .
Nego, profo, šalu na stranu, jeR i u tom radiJu "živu mali ljudi"?

Sretan Festivus!

jebateled,iscpljen sam kao Dražen Mužinić Frfa na kraju sezone...,...Ugovori,dogovori,pregovori,fakture,neplaćeni računi,Ponude,Planovi,projekti,telefoni koji zvone cijeli dan,kretenski domjenci gdje izgovoram kretenske rečenice,...a prazan sam ko prazna flaša i ne mogu dočekati jedno par sati samo za sebe,pa da sjednem negdje uz more i blejim na pučinu,onako u apsolutnoj tišini.

Ili da sam kojom srećom u Gradu,uzeo bih Catchera pod ruku i prošetao Holdenovim stopama

a ako mi je ove godine bilo (poslovno i profesionalno) bolje nego prosječnom Hrvatu,u datom recesijskom okružju ne mogu se ni ja osjećati nešto osobito uspješno,dobro i ispunjeno

ps-sinoć odgledao novog Woody Allena...dobar je,na svojoj razini...iako ništa senzacionalno

"prestani lagat ovaj napaceni narod"
 

none taken , samo sam htio upotrijebit jedan od jacih citata iz zavidne zbirke. Ima on toga sad vec vise od mao tse-tunga.

Hvala na upozorenju.  Ja sam hrabro čitao dalje, tjeran naumom da steknem iskustvo čitanja knjiga u elektronskom izdanju na smartphoneu koliko i naumom da pročitam i ovaj klasik...  I naravno, bila si u pravu, koje razočaranje - sve kćeri se sretno poudale baš za onog za kog su se nadale, čak su se i potencijalno zločeste tete preobrazile i raznježile kad su vidjele tu sreću i sklad u braku...  Nitko se nije otrovao, nitko nije poginuo na frontu, niko nikom nije oteo ženu ili muža...  Ko oni "ljubići" koji su se prodavali za 3 dinara šta je baka kupovala kad je meni kupila Zagora. 

Sumnjao sam da je taj roman i bio smatran petparačkim smećem u svoje doba, pa sam malo wikipedirao, i izgleda da sam bio u pravu:

Her work brought her little personal fame and only a few positive reviews during her lifetime, but the publication in 1869 of her nephew's A Memoir of Jane Austen introduced her to a wider public, and by the 1940s she had become widely accepted in academia as a great English writer.

Eto, da još jednom poentiram, ponajviše Bojanglesu , svojom teorijom da mi danas ne možemo znati što je kvalitetna umjetnost od ovog što nastaje danas.  I da nitko od nas ne bi smio biti toliko arogantan da kaže da je najprodavaniji roman godine Nives Celzijus ili Lane Jurčević ili kogaliveć obično smeće.  Ček 100 godina, pa ćemo onda tek vidjeti kakav realizam ili satira ili ne znam koja druga kvaliteta je prisutna u tim djelima.


P.S.  Ali što jest, jest, jezik kojim je roman napisan je bio baš užitak za čitanje!  Doduše, jest da sam svako malo morao rečenicu čitati 3 puta da bi shvatio da "want" nije glagol nego imenica, i da "attendant" nije imenica nego pridjev... ali rječnik i stil su baš melodični nekako.

Ali moraš priznati da žalopojke glavne mame kako niko nema razumijevanja za njene načete živce, te izjave opake kume ili tete, što li je već, kako bi ona, da je odlučila naučiti, sigurno izvrsno svirala klavir, navlače osmijeh na lice.

Da, kao i onaj blentavi blagoglagoljivi svećenik Mr. Collins koji je oženio susjedu kad već nije mogao jednu od ovih Benneta...  Karikature su suptilne, i žena zna s rječima, svaka joj čast na tome.  Ali kad je u cijelom romanu "najrevolucionarnije" jedan razgovor na pola stranice gdje ta opaka teta protestira protiv mogućeg braka, a Elizabeth joj cijelo vrijeme smjelo odgovara sa "ko te j... glupačo", onda je valjda razočaranje suštinom romana shvatljivo...