Kajboje, ne znam da li je negativna ili pozitivna kriitika, tek za mene je to činjenično stanje. Postoje muzička dela koja su slojevita, duboka, prebogata sadržajem i originalnim, predivnim, muzičkim rešenjima. Bachova muzika to jeste, Balaševićeva ne može da bude ni u teoriji.
Ali, to ne znači da Balašević nema nikakvu "upotrebnu vrednost". Samo, daj da razlučimo o čemu govorimo. Ako govorimo o muzici, onda je ona kod Balaševića tek lagana (i lagodna) podloga za tekst koji je često duhovit i (recimo, tebi) čak i zanimljiv. Za nekoga ko je zainteresovan za nekakve muzičke vrednosti tu nema ničeg zanimljivog, a još manje vrednog. S druge strane ja muzički dobijem neverovatno mnogo iz recimo samo jednog Bachovog klavirskog dela. Recimo, Goldbergove varijacije - imaš na youtubeu puno verzija, ali najtoplije preporučujem Glen Goulda, ukoliko si zainteresovan. Mogao bih to da slušam svaki dan po nekoliko puta i opet bih se svaki put divio kako je čovek sve to osmislio, kakva je genijalna harmonska i kontrapUnktualna rešenja pronašao i primenio, a uz sve to utkao i neku jednostavnu lepotu melodije... ma, REMEK DELO.
A što se izraza "na prvu loptu" tiče, priča se da je Bah znao, onako iz cuga, da napiše 4-delnu fugu! Čak je često tražio od drugih muzičara, naročito od svojih učenika, da mu zadaju temu i onda bi je on rastavio i sastavio kroz četiri linije u roku od pola sata... Ali, u pravu si, ja taj izraz koristim za nešto što je plitko, a u muzici na nivou dečijih pesmica. Recimo, "Ringe ringe raja..."
Da li u tvom estetskom poimanju sveta postoji razlika izmedju nečeg dubokog i plitkog, ili ti je sve isto? Ono, lepo...
[uredio NYC - 23. prosinca 2010. u 23:22]