index je smece, ako se gleda sadrzaj teksta kojeg objavljuju.....
no, ja ne bi nikad cenzuriro, nek narod sam prosudi...

Ma Mad je potpuno u pravu, ljudi.  Samo treba pogledati rezultate jedine nacije na svijetu koja se dosjetila tog magičnog recepta, da na rukometni teren pošalje solidne košarkaše, pojačane čak i s par quarterbackova i wide receivera, i pokojim visokim skočnim odbojkašem, da skače ovim siledžijama što se raspucavaju s 9-10 m u blok.  I tako već desetljećima drže primat u svjetskom rukom....

Ček, šta?  Amerikanci nikad nisu ništa osvojili u rukometu?  Rukomet i stolni tenis su jedina dva sporta u kojima USA nikad u povijesti nije uzela olimpijsku medalju?  Nemoguće!!

Ma čekaj, hebote, sigurno ta strategija daje rezultata već sad, evo odlično guraju sad na SP u Švedsk...  ne guraju?  Nemoj palit, zar su već ispali, prije drugog kruga?  A valjda nisu imali sreće u ždrijeb....

Ko, kako?  Nisu ni došli na SP?  Pa ko je došao umjesto tih košarkaša-rukometnih virtuoza?  Čile, Argentina i Brazil?  Hm, dobro ajd Brazil i Argentina, a i kvalifikacijski turnir je bio u Santiagu de Chile, sigurno su suci malo pogurali domaćina.  Evo Ameri su bili čak.... čak... hm... Brazil, Argent... Čile, Kuba, Dominikanska Re...da, da... onda Urugvaj, pa Grenland, Kanad.... gotovo??  Košarkaši, nakon dve i pol godine profesionalnog trenažnog procesa u olimpijskom centru u Colorado Springsu nisu ni među ove došli?

Pa koji k...???  Dakle, poskliznuli se na predkvalifikacijskim turnirom redom protiv... šta je sad ovo... Kanada, Grenland, Kuba, Meksiko, Venezuela (otkud oni tu?!?), Gvatemala...


Eto, da ne kenjam više, i ovo je previše, otprilike toliko su vrijedni košarkaši na rukometnom terenu.  Ja sam ih vidio na desetke, čak njih nekoliko i pokušao naučiti tu igru, i to je smješnije od crtića.  Centar na pivotu = Strippy.  Ima čovjek dva metra i kusur i jedno 130kg mišića, leđnom tehnikom krene s centra i zakuca i loptu i mene u koš, a ne može se okrenut s rukometnom loptom u ruci - hej, okrenuti - jer ga ja držim za podlakticu i kuk.  "Hey, that's a foul!!"  Mislim, ono... A zabadanje ("moram se vratiti natrag nakon što se zatrčim prema golu, zašto to?", prebrojavanje do viška na krilu ("čekaj, pa mene bi on trebao čuvati, a ne ovaj drugi, zašto da zabodem prema njemu?") i brojanje igrača u 6-0 obrani ("ja sam mislio da je moj ovaj lijevo... tako je bilo prošli put, šta je sad drugačije?") savladaju samo oni koji idu na magisterij.  Najozbiljnije, ovo nije nikakvo stilsko pretjerivanje, to su skužili jedan šta je išao na magisterij iz teologije i jedan iz law school-a, a ostali...  S tim da do ovih elemenata dođemo tek nakon jedno tri mjeseca mukotrpnog rada na rasvjetljivanju misterije trećeg koraka i odraza sa suprotne noge od ruke kojom bacaš loptu.

Inače, najbolji rukometaš koje je Amerika ikad dala jest bio baš košarkaš, Darrick Heath.  Bio je prvi asistent i drugi strijelac repke na OI u Atlanti.  Kao takav, dogurao je čak do austrijske prve, te mađarske i švedske druge lige, gdje je, kako mi se povjerio prije nekih 5-6 godina, ostao samo godinu dana jer je to ipak bilo previše za njega.  http://usateamhandball.org/athletes/darrick-heath (ne da mi Firefox da hyperlinkam jer "Cannot deserialize dialog parameters.")
Eto, to je košarkaš na rukometnom terenu, i to kad bude najbolji što može biti.

Baj d vej, Dirk Nowitzki, koji nešto znači u svjetskoj košarci, se bavi istom zato što nije mogao proći selekciju u rukometnom klubu svoje male sredine u Njemačkoj (hebiga, fakat je mala, nikad ni prije ni poslije nisam čuo za nju, a i sad je se ne mogu sjetiti).  Dok Toni Kukoč nije mogao u ping pongu pobijediti Zokija Primorca, pa ga jadnog poslalo malo na Gripe.  Što nam to govori o superiornosti rukometa (ili stolnog tenisa) nad košarkom?  Otprilike koliko i Balićev primjer iz KK Split u obrnutom smjeru - dakle ništa.  Uspoređujemo krokodile i kukuruz.

No da ne bi ostavio krivi dojam - nemam ja ništa protiv košarke, dapače, niti mi na pamet ne pada reći da bi rukometaš automatski bio dobar košarkaš ili takvu neku nebulozu.  Samo kažem da tu filozofiju sa "atletama" iz drugih sportova (s naglaskom na college košarku) na rukometnom terenu već dobrih 50-tak godina provode Ameri.  Rezultati govore sami za sebe, no kad ja predsjedniku saveza kažem da je put od "atlete" do "rukometaša" dug par svjetlosnih godina, onda mi uvrijeđeno odgovara da kako tako nešto mogu reći...  Velesila su, šta ćeš.  Ta ideja bi bila smiješna da nije tragično blesava.

uf,kakvu sam raspravu prespavao!

Profo,-ajde da se jednom i s tobom ne složim!,no stvarno mislim da je Marakana IPAK jednom priredila STANDING OVATION Ivici Šurjaku,i to baš proljeća 1981. kad smo vas išamarali 1:4 na vašem travnjaku.Pokušat ću negdje na Jubitou pronaći kakav slikovni dokaz ove moje teze.Ne slažem se druže i u tvom podcenjivanju Šurina lika i djela-nije on bio umjetnik tipa Jure ili Steve Žungula,no meni se čini da je baš Šura bio lider najbolje generacije ne samo Hajduka već možda i najbolje i najtrofejnije generacije uopće-kad je nogometna i fudbalska Jugosfera u pitanju.

rukometaši-jebemumiša,mislim da niste objektivni.Možda sam subjektivan i ispričajte me unaprijed,no moja je teza da bih Vorija pronašao na prvom igralištu i istrenirao u 15 dana.Jebote,čovjek se sudara sam sa vlastitim udovima,trči na petama,a on je među 5 najboljih rukohvatača svijeta!?S druge strane,najbolji svjetski košarkaši doista mi se čine motoričkim i kreativnim draguljima-tipa MJ,Kuki,Nash,Mirza,Kića,Ćoso,Papaloukas ili Babaroga...To baš,ne ljutite se,ne raste na svakom bunjištu ko ovi naši balvani tipa Goljun ili Sikira Dominiković.Meni je temeljna razlika vrhunskog košarkaša i vrhunskog rukometaša ta da jedan Gips ne bi u 10 života znao stvoriti vrhunskog košarkaša,ak razmete što vam želim reći.Primjer najboljih svjetskih rukohvatača Ivana Balića i Veselina Vujovića koji su obojica škartirani kao košarkaška falš roba iluzorno je više navoditi kao argument.Ponavljam,vjerujem da sam u ovim raspravama vrlo subjektivan jer kako sam više puta naglasio-u doba mog formiranja rukohvatom su se bavili samo oni koji nisu bili dovoljno sposobni,talentirani ili motorički za košarku,nogomet i tenis;tj.svi balvani iz razreda redovitu su završili na rukometnom igralištu.A primjer Kaća,Šapca,Zavidovića i Crvenke također zavrijeđuje odgovor koji još nisam dobio!

Ako dozvolite, i ja bih prozborio neku.
Iluzorno je porediti bilo koja 2 sporta, pa tako i rukomet i košarku.
Mad skills ima svoju teoriju "o playevima-srednjacima, odnosno centrima-pivotima" koja je zasnovana na činjenici da je Ivano Genije svojevremeno trenirao košarku, ...teorija, koja po meni - ne stoji.
Ivano Balić je JEDAN JEDINI...GENIJE...kakav će se teško rađa (jednom u sto godina) i kao takav ne može biti neki uzorak.
S druge strane, treba imati u vidu neke druge stvari,.....svaki rukometaš (i fudbaler) je u principu xyz puta "talentovaniji" (malo glup izraz, ali nemam bolji) za sve ostale sportove od košarkaša, što je sasvim normalno imajući u vidu da je kao klinac ispred zgrade verovatno igrao basket ili fudbal a ne rukoemt, kao i iz činjenice o  npr. prosečnoj visini košarkaša, odnosno činjenice da u rukometu nema likova preko 2,05 m....a objektivno je teško da neko sa 2,05 ili 2,10 baš odlično barata sa loptom...
Ovo jako dobro znam iz svog dugogodišnjeg bavljenja rukomlatom, gde je savršeno normalno da se na treninzima igraju i basket i fudbal....Košrakaši nikada na treningu neće igrati rukoemet, a fudbal će igrati otprilike 2 puta godišnje...
Dalje kad Bojan pominje tu priču sa škartovima rukomett/basket ne može se prenebregnuti ono najbitnije, a to su telesne karakteristike sportista....za basket je prvesntveno potrebno biti izrazito visok...dok za rukomet i nije....u basketu je igrač od recimo 190 cm nizak, a u rukometu je to sasvim dobra visina.....
Jebote Gazda još si kao argument za poređenje basket/rukomet našao da porediš umetnike iz basketa sa "specijalcima" iz rukometa.....neš ti poređenja...kako se nisi setio da uporediš Balića i Tkačenka recimo?!?
Motorika?
Rukometaši  i fudbaleri imaju 10000x puta bolju motoriku od košarkaša, to je valjda i laiku jasno...
Nemojte ovo shvatiti kao da ja "branim" rukomet...ne....i meni je zanimljivije da gledam basket, nego rukoemt, što jes - jes,ali i rukomet ima svojih lepih momenata...
Što se grubosti tiče, rukoemt možda jeste grub, ali ni blizu nije grub i prljav koliko recimo fudbal....u rukometu igrač u napadu zna da ovaj odbrambeni želi da ga zaustavi faulom i u principu je spreman na to i može u velikom broju slučajeva da izbegne neki neugodan udarac, a u fudbalu kad ti neka konjina ukliže s leđa sa 2 noge - e tu nema odbrane.
Košarka je takođe žestok sport, samo se to baš i ne vidi, jer većina gledalaca gleda npr. kako play organizuje igru, dok se tamo pod košem centri "ubiše od batina" da bi zauzeli poziciju, ili kakvi su sve žestoki kontakti prilikom blokova...
Dakle, ponoviću, mislim da su neka poređenja sportova onako baš bezveze.
Rukomet je na ovim prostorima BIO sport sela, odnosno malih sredina, danas odavno više nije...
Zašto je to tako?
Valjda zato što je na početku bio amaterski ili poluamaterski....nije bilo velike love....drugo treba imati u vidu da se prvo rukomet igrao na fudbalskim terenima (veliki rukomet), a fudbalski teren je ipak imalo svako selo....treće, male sredine su teško mogle da "izdržavaju" fudbalske klubove jer se tamo vrtela velika lova.
Dobar primer za ovo je Crvenka.
Crvenka je jedne godine (70-tih) igrala i prvu ligu u fudbalu (golman Svilar i co.) ali je odmah i ispala, jer nije bilo dovollno novaca....Za to isto vreme je u RK Crvenki igralo "pola" zlatne olimpijske reprezentacije iz Minhena (Tuta Živković,Čile Mišković,Per Fajfrić,Čeda Bugarski,Čile Pavićević...sve sa Vladom Štenclom!!!)...Rukometaši su tada bili "fiktivno" zaposleni u nekoj od lokalnih fabrika koje su tada dobro poslovale (uglavnom u fabrici keksa "JAffa"), gde su imali odlične plate i uz to su još imali i "stipendije"....što je sve kad se sabere bilo mnogo manje od plate recimo desnog beka u fudbalskom timu....

...kakav strašan gol Karl Ceissu u Jeni sa pola terena....tamo negde 80 ili 81. godine...

ne verujem da Dule može da se seća tih dana...
ne sećam se ni ja toga iako sam tada imao 9 godina....a recimo osećam se dvoboja sa Interom baš iz te godine.....i Altobellija i odbranjeog mu penala od strane mladog Živanovića koji je slučajno upao u tim zbog povrede Stojanovića i gola Murara u BG za našu po igri nezasluženu eliminaciju....čini mi se da je i Bajern bio te sezone kad smo imali 3:0 pa na kraju na Diter Henes spakovao 2 komada za ispadanje..., a moram da priznam mi nema neke logike u tim "ovacijama" i "mržnje zbog rivaliteta", kad se zna da je Džaja te 81. godine, već 4 ili 5 godina bio van Zvezde!!!

Mad nadrobio si gluposti.
Posebno onaj dio sa centrom u rukometu i centrom u košarci. Razlika nebo-zemlja. Ne vidim ni u jednom segmentu igre sličnosti.
Playmaker je već druga priča. Za igrat playa se moraš rodit, ne možeš naučit pregled igre i viziju, biti u glavi korak ispred protivnika. Mislim možeš, ali nikad nečeš postat vrhunski bez da imaš tu crtu.
Stavi Balića na nogometni teren, nečeš mu oduzet taj pregled igre i kreaciju, druga je stvar bili tehnički mogao izvest ono što bi zamislio.

Uvjek se sjetim Emira Spahića koji je generacija ispred mene u pomorskoj školi. Imali smo svake godine školska prvenstva u nogometu i košarci. Emir je u nogometu radio smješnima sve velike zvijezde ostalih razreda(a bilo je tu kasnije prvoligaških igrača) kad bi im bez imalo napora oduzimao lopte, a isti taj emir je bio neprelazan na košarkaškom terenu. Dar. Ostalo je došlo sa treningom.

Mišljenja sam da u svakom sportu razliku radi glava, odnosno inteligencija. Inteligencija ne znači da Ronaldo(onaj pravi, ne ova princezica) može rješavat jednadžbe sa dvije nepoznanice dok trči za loptom, već ona sportska inteligencija.
Evo vidjeli smo Šukera nedavno na TV-u. Čovjek ne zna spojit dvije rečenice a kad ih spoji onda je to materijal za ismijavanje na jubitou, ali Šuker na terenu je vidio ono što 'obični' igrači nisu, razmišljao je brže od protivnika.

Siguran sam da bi svaki vrhunski sportaš u svom sportu bio solidan u svakom drugom sportu, posebno kad govorimo o momčadskim sportovima, ali da bi bio vrhunski....teško.
Posebno bi teško prošlo to prebacivanje prosječnih sportaša u matičnom sportu i očekivanje da će procvjetat u nekom drugom sportu. To valjda samo amerima može past na pamet.
Balić je jedan, i balić nije košarkaš, on je rukometaš....i ja sam u djetinjstvu treniro hrpetinu sportova i na kraju sam se našao u gledanju sporta te sam u tome vrhunski Pošto je prvi sport koji sam treniro tenis, znači li to da treba trenirat tenis da bi postao vrhunski gledatelj sporta?