ih!?,Okeanovih 12!,...to je ono gdje smo Mileni i ja u Rimu...divna,divna pjesma...nisam imao pojma da je to netko pjevao i prije Ornelle Vanoni!?

nemoj Vannu druže,rospija je to,i otimačica tuđih muškaraca...k'o sve medicinske sestre uostalom.Znam je još dok je bila prateći vokal Boi na koncertu Davida Bowiea 1990. na Zvirinjaku.

Zaboravio si da "povučeš" vodu....

to što balić nije mogao postati juniorski košarkaš je samo još jedan u nizu bahatih, autističnih idiotarija splitskih trenera mlađih kategorija. od tih "previda i propusta" se već vidi neka šablona, ako klinac ne upada po gabaritima u dinaridski tip, eno ti jado školsko igralište pa se nabacuj. i modrić je bija za škart i boban je bija preštrkljav, i balić je bija pigmejac (samo najzvučniji propusti, ima ih vjerojatno u svakom sportu za složit ekipu vrijednu državnog prvenstva) bogtepitaj koliko im je talenata promaklo jer se gledaju isključivo fizikalije i (valjda) koga ti čača zna, a motorika, mentalna snaga nisu na popisu evaluacijskih karakteristika.
sumnjam da bi slavko trninić škartirao balića, ali tada su splitski košarkaški pomladak vodili veći frajeri od slavka.

btw, i drugi najbolji hrvatski rukometaš je sanjao o košarci, ćavaru je neispunjeni životni san bio zaigrat u nba, no njemu je vjerojatno košarkaške snove herr duka klompom izbio iz glavurde, u metkoviću na košarku ide isključivo rukometni škart. a svi znamo da je metkovsko stanje svijesti referenca za normalno, prirodno i pravedno.

ajde ljudi,pa nemojte da vas vrijeđa moja subjektivnost...

Deki bre,ti stvarno misliš da je ISTO kad,recimo,Zvezda postane 1991, evropski i svetski šampion u fudbalu,i kad Jasna Šekarić u konkurenciji 18 asocijalnih istočnjakinja postane 'svetska šampionka' u gađanju samostrijelom?Ozbiljno te pitam!Misliš li stvarno da je ISTO kad jedan Duje Draganja bude srebrni na OI u elitnoj plivačkoj disciplini,i kad jedna Snježana Pejčić u konkurenciji 12 (autističnih) istočnjakinja pogodi zračnom puškom brončanu medalju?

Te nastavno na prethodno-misliš li da je ISTO pronaći,stvoriti,odgojiti i dovesti do svjetskog rukohvatnog zlata Ivana Balića,u usporedbi sa recimo svjetskim zlatom (ali i prethodnim ulaganjima u pronalazak,odgoj,i igračko formiranje) Tonija Kukoča?

Nemojmo se lagati,NIJE ISTO.Naravno da tako što ne bih nikad javno rekao ali,po mom osobnom sudu,olimpijsko srebro Duje Draganje ima 'težinu' 25 karijera Jasne Šekarić i Snježane Pejčić.
 
ps-i još malo subjektivnosti za kraj:poznajem mnoge Splićane,velika većina mojih znanaca je moje (i dakle Balićeve)konstitucije:1.90 visine na 95 kg...i SVI oni imali su fenomenalnu motoriku,svi su bili fenomenalni basketaši i 101% sam uvjeren da je 8 od njih 10 moglo postati 'Ivano Balić',da ih je recimo rukohvat zanimao i da nisu o njemu imali ovako kretensko mišljenje poput mene.Dakle,dopustite mi i da budem u zabludi-osobno poznam jedno 10 'Ivana Balića'.No,Toni Kukoč je jedan jedini,to majka više ne rađa,bojim se.Savršena koordinacija i motorika na 2.07 visine...eh,Kuki,Kuki.

t.k. bi prvo mogo da se odazove u repku, pa tek onda da pricamo o olimpijskom zlatu...

Gazda.
Ja MISLIM da je stvarno krajnje besmisleno govoriti o "vrednovanju i poređenju" kako pojedinih različitih vrsti umetnosti, tako i različitih sportova.....KRAJNJE BESMISLENO....(da ne napišem nešto teže).
I čemu uopšte ta poređenja???
U Srbiji je verovatno teže postati dobar košarkaš, nego dobar rukometaš, što je sasvim logično jer od 100 dece, 90% će otići da trenira košarku koja je popularnija od rukometa...samim tim je konkurencija mnogo jača.
Ako tako (tom nekom bezveznom logikom) gledamo, fudbal je onda nenadjebiv po svim pitanjima, obzirom na njegovu svetsku popularnost....znači XY puta je teže postati vrhusnki fudbaler, nego vrhunski košarkaš!?!
A znamo da je za fudbalere uvreženo mišljenje da su najgluplji sportisti.
Ti sad izvuci neki zaključak.
Za svaki, ali apsolutno svaki uspeh je potreban neverovatno naporan rad.....ja čak imam običaj da kežam da su mi "teže" medalje osvojene u pojedinačnim sportovima, pogotovo ako se imaju u vidu uslovi u kojima se ovde trenira...
I da...kao što je Kukoč jedanjedini tako je i Ivano.....a Ti ćeš verovatno doživotno biti u zabludi...
Mene ne vređa subjektivnost...nego nešto drugo....ali nećemo o tome.....već sam jednom bio nazvan debeloguzom budalom zbog toga...

Ovo je vec na osobnoj bazi... svi bivsi i prosjecno (ne)uspjesni rukometasi, naci cete se negdje u bojanglesovim upisima!

Kad svaki tudum moze biti novi Balic, postavlja se pitanje... jelte

Ne bih se baš složio s tobom oko toga da je u nogometu teže uspjet nego u košarci. Sve ovisi o tome kako definiraš riječ "uspjeh", odnosno što za tebe znači uspjeti u nekom sportu? Istina je da najviše djece počinje igrat nogomet jer je on daleko najpopularniji svjetski sport. Samim time nameće se činjenica da je u nogometu jača konkurencija za "uspjet". Kad malo pogledaš s druge strane u nogometu se okreće daleko najviše novaca, nogomet je najveće sportska industrija i zaista zaslužuje epitet najvažnije sporedne stvari na svijetu. Upravo zbog toga nogometnih klubova, što kvalitetnih što manje kvalitetnih, ima u svakom kutu svijeta i gotovo svi oni imaju bogate proračune kad ih se usporedi sa drugim sportovima. Promisli malo koliko znaš nogometaša koji nikad nisu napravili neku značajnu karijeru, ali su svejedno bavljenjem nogometom osigurali lagodan život bez pretjeranih financijskih muka. Primjerice stasali su u domaćem klubu tipa Vojvodina, par godina su tu igrali za sasvim pristojnu plaću, ali bez nekog isticanja, bili su solidni. Zatim ih je nakon nekoliko sezona vidio neki menadžer koji ih je odveo u neki klub koji praktički ništa ne znači na svjetskoj nogometnoj sceni tipa Banik Ostrava, Levski Sofija, Maribor, Wacker Tirol, Lousanna, Karlsruher, Dinamo Minsk, Torpedo Moskva, Temišvar, itd. Svi ti klubovi iako nisu nešto veliki i začajni mogu platit i više nego dobre ugovore,bez problema mogu platit toga xy igrača recimo 150-200 tisuća eura godišnje, možda čak i više. Sad malo promisli kad taj xy igrač odigra nekoliko sezona po europskim "malim" klubovima već je stekao lijep kapital i ima kakvo takvo ime na transfermarktu. Takav igrač se može bez problema prodat u neki klub sličnih dometa i kvalitete kao prije nabrojani, za nešto više jednostavno nema kvalitetu, ali tijekom tih 6,7,8 godina taj igrač je hladno skupio 1,5-2 milijuna eura možda i više ako upadne u neki lovaški klub negdje u istočnoj europi. Kad taj xy igrač malo ostari recimo prijeđe tridesetu i ne bude više naročito zanimljiv ni klubovima koji su prije nabrojani onda se bez problema može prodat negdje na Blitski istok (tipa Mario Carević) ili na Daleki istok (tipa Mato Neretljak) i tamo još skupit od pola do milijun doalara za par sezona. Ti klubovi su dobri platiše i cijene igrače iz Europe jer znaju da se u Europi igra najbolji nogomet...

Na kraju se taj xy igrač može umirovit sa 33, 34 godine (neki prije neki kasnije) i na kontu ima otprilike 2-3 milijuna eura (ovisno o platežnoj moći klubova u kojima je igra). Sad malo promisli koliko takvih primjera ima u tvojoj zemlji, tvome gradu?

Isto se može postić i u košarci samo što košarkaški klubovi imaju registriranih 14,15 igrača i ima ih manje nego nogometnih klubova koji imaju registriranih 21-25 igrača. O platežnoj nadmoći nogometnih klubova da ne govorim... Dakle, uspjeti u nekom sportu/poslu je relativna stvar. Sve ovisi o percepciji promatrača... Ti možeš reć da ovaj moj primjer xy igrača nije uspio u spru jer nikad nije igrao u nekom velikom klubi, nikad nije osvojio značajan trofej, ali on ima na računu cca 2 milijuna eura i može živit na bankovnim kamatama do kraja života (uz pretpostavku da nije baš rastrošan ) ako mu se ništa drugo ne radi.