MM razumije.

Balote su nadmoćan sport.
1. igraju ga svi - od 7 do 77, a može i duže
2. potrebno ti je jako malo opreme (mogu i japanke) + šiba za mjerenje
3. igraš ga gdje stigneš. Kad promislim, mogao sam osnovati firmu za beton i sitno tucani kamen i zaraditi bogatstvo na zogovima.
4. igraš ga u dobrotvorne svrhe (janjetina, pivo)
5. sam sudiš - nema suca koji će te pokrasti, jebopasmater Lamoniki

da ne duljim, dolje profesionalizam!!!! dolje plaća za grijanje klupe!!!!! živjela janjetina i ostala prirodna motivacijska sredstva!!!! živjelo sportsko samoupravljanje natjecateljske klase svih uzrasta!!!!!!

p.s. upitao bi Bojana, gdje su dokazi da su streličarke iz istočnih krajeva zaista autistične? Jesu li to opet predrasude? Je li to što žuta rasa ima fizionomiju lica sličnu mongol(o)i(di)ma? Je li? Ha? Ha?

da sta valjaju, uzor bi im bio Zan Tabak, a ne Robin Hood

Ironijom rasporeda snaga u svemiru, ako odes suvise zapadno, doci ces na istok.

Deki bre,meni baš NIŠTA ne bi značila činjenica da sam svjetski prvak u gađanju zračnom puškom,kao što mi ne bi značila činjenica ni da sam svjetski prvak u kopanju nosa ili duljini buljenja u zid.Meni su ti neki sportovi,'sportovi' ili 'vještine' zapravo bizarni,debilni i ine vidim nikakve svrhe u njima.To što radi Pejčićka meni je jednako važno kao kad neki kreten ispeče najveću kobasicu na svijetu pa time i on postane 'svjetski rekorder' i uđe u Guinessevu knjigu rekorda!

Ima određeni,vrlo subjektivan dakako,stav prema sportu i smatram do on jest,ili mora biti primjenjiv (na ovaj ili onaj način,stvaranjem radnih navika,razvijanjem motorike,i sl.) i na život.Osobno,ne mogu shvatiti što ima jedan ljudski život od,recimo,bacanja kladiva,jednako kao i kakve veze ima bacanje kladiva sa životom.Isto mislim i o skoku uvis.ZA RAZLIKU OD TOGA,puno drukčije i afirmativnije,opet ja osobno,razmišljam o sportovima s razvijenom kombinatorikom poput nogometa ili košarke,ili plivanja koje je po meni pitanje osobne kulture ili čak načina života.

Ovo tvoje kenjkanje s ispređivanjem plivača na 100 i na 1500m baš ne razumijem,oba su vrhunski sportaši i oba zaslužuju biti (od države i javnosti) tretirani kao vrhunski sportaši.

Meni osobno,ponavljam-meni osobno,je krajnje redikuluzno jednog vrhunskog sportaša,Spartanca i Apolona Duju Draganju trpati u isti koš sa debeljuškastom rekreativkom koja temeljem 2 sata dnevnog rada postane svjetska viceprvakinja u gađanju klinenih leptira zračnom puškom.Boli me k*** za takve 'sportaše' i njihov bi status uzjednačio sa klaunovima koji 'svjetskim rekordima' uđu u Guinessevu knjigu rekorda.To što postigne Pejčićka zračnom puškom meni je jednako bitno kao kad neki redikul iz Lovrana ispeče 'najveću pizzu na svijetu'.Nek se jebu i jedni i drugi i nek se ne švercaju pored stvarnih atleta tipa Duje Draganja!...OK?

U mojem selu je teže upast na rukomet nego na košarku. Ali to je samo moje selo.

Slažem se ovo za Pejčićku da je bolesno što se vrednuje isto ko Draganja, ali to nije problem tih sportaša i sportova, nego sustava (u ovom slučaju HOO-a). Recimo, i žene su se izborile u tenisu za jednaka primanja, a njihov sport kvalitetno nema veze s muškim. Em igraju na manje setove grand slamove, em to većinom izgleda ko paraolimpijada koliko se god netko uvrijedio. Evo jeste li gledali sinoćnje polufinale Li Na i Wozniacki (ej Wozniacki je broj jedan ženskog tenisa, a igra ko pokretni zid). Jebote, servis im je hendikep, a ne prednost. Kao kad bi ti boksu bio nedostatak da imaš fore nekog ošinit šakom u glavu na spušten gard i onda dobiješ po piksi.

boks, e to je sport!

Meni je najsmješnije to što se u raspravi između rukometa i košarke javljaju dvojica zagovornika košarke, par neutralnih, a ostalo svi rukometoljupci... Sad kad se sjetim da je sve do 2003. rukomet bio totalno marginaliziran sport, a jedna košarka je bila puno aktualnija iako nije imala nekih rezultata kao ni danas... Da rukometaši nisu osvojili toliko medalje u zadnjih 8 godina o rukometu se uopće nebi ni pričalo. Jedva čekam da košarkaši naprave značajni rezultat (da je bilo pravde trebali su 2005. u Beogradu)  pa ćete vidit koliko će izronit zaljubljenika u košarku, a rukomet će se lagano vratit na svoje margine jer ovakva generacija se neće tako skoro ponovit, a već je na izdisaju... Ponavljam, mi nemamo klase od igrača kakav je bio Džomba, Metličić, Kaleb (pogotovo u obrani) i Špoljarić. Od klasa smo ostali samo na neprikosnovenom Baliću koji stari i satran je od pustih udaraca i na Voriju koji je najbolji svjetski pivot, ali isto nije u cvijetu mladosti. Ostatak ekipe je čisti prosjek sa lošim golmanima... Nadam se da će, ako ne prije onda generacija maloga Šarića vratit košarku na stare staze slave di i pripada. Naravno, da bi se to postiglo treba se riješit uhljeba iz HKS-a i bossa šibenskog konobara    

Slažem se Prove...ali tako će biti dokle god nam sport budu vodili ljudi koji sport ne razumiju,poput Zlatka Mateše ili Antuna Vrdogalja-Kikaša.

Uspoređivati i izjednačavati status Duje Draganje i Snežane Pejčić može samo čovjek koji sport elementarno i suštinski ne razumije.