Deki bre,meni baš NIŠTA ne bi značila činjenica da sam svjetski prvak u gađanju zračnom puškom,kao što mi ne bi značila činjenica ni da sam svjetski prvak u kopanju nosa ili duljini buljenja u zid.Meni su ti neki sportovi,'sportovi' ili 'vještine' zapravo bizarni,debilni i ine vidim nikakve svrhe u njima.To što radi Pejčićka meni je jednako važno kao kad neki kreten ispeče najveću kobasicu na svijetu pa time i on postane 'svjetski rekorder' i uđe u Guinessevu knjigu rekorda!

Ima određeni,vrlo subjektivan dakako,stav prema sportu i smatram do on jest,ili mora biti primjenjiv (na ovaj ili onaj način,stvaranjem radnih navika,razvijanjem motorike,i sl.) i na život.Osobno,ne mogu shvatiti što ima jedan ljudski život od,recimo,bacanja kladiva,jednako kao i kakve veze ima bacanje kladiva sa životom.Isto mislim i o skoku uvis.ZA RAZLIKU OD TOGA,puno drukčije i afirmativnije,opet ja osobno,razmišljam o sportovima s razvijenom kombinatorikom poput nogometa ili košarke,ili plivanja koje je po meni pitanje osobne kulture ili čak načina života.

Ovo tvoje kenjkanje s ispređivanjem plivača na 100 i na 1500m baš ne razumijem,oba su vrhunski sportaši i oba zaslužuju biti (od države i javnosti) tretirani kao vrhunski sportaši.

Meni osobno,ponavljam-meni osobno,je krajnje redikuluzno jednog vrhunskog sportaša,Spartanca i Apolona Duju Draganju trpati u isti koš sa debeljuškastom rekreativkom koja temeljem 2 sata dnevnog rada postane svjetska viceprvakinja u gađanju klinenih leptira zračnom puškom.Boli me k*** za takve 'sportaše' i njihov bi status uzjednačio sa klaunovima koji 'svjetskim rekordima' uđu u Guinessevu knjigu rekorda.To što postigne Pejčićka zračnom puškom meni je jednako bitno kao kad neki redikul iz Lovrana ispeče 'najveću pizzu na svijetu'.Nek se jebu i jedni i drugi i nek se ne švercaju pored stvarnih atleta tipa Duje Draganja!...OK?

zaspem i ja, sad gledam samo abrahama. Ukrajince po navici.

http://www.youtube.com/watch?v=wCmTWid-ob4

Jeste nekad upoznali propalog sportaša koji sjedi u birtiji, pred njim 2-3 ispijene krigle, kutija cigara, obrijao se prije jedno 5-6 dana, čeka treću smjenu u zaštitarskoj firmi ili nekoj porti, i priča "eh, mogao sam i ja biti na olimpijadi sad u <umetni sport>, pa bio sam triput bolji od <umetni reprezantativca ili tri>, ali mi se nije dalo ići na treninge da me onaj debil tamo muči... pa nisam tolika budala."

Bojane, kad pročitaš svoje izjave tipa "meni ništa ne bi značilo osvojiti olimijsku medalju, jaka muda to..." ili "80% mojih poznanika bi bilo Ivano Balić da im se dalo trenirati".... ne ličiš li ponekad sam sebi pomalo na goreopisanoga?

Ne znam, možda ja imam previše romantičan pogled na sport, ali ja jednostavno ne mogu a da ne zakolutam očima kad mi netko kaže nešta u smislu "ma to je pič.kin dim" za nešto što nikad nije shvatio niti pokušao shvatiti.  Recimo:

"Ti si 6-7-8 godina studirao arhitekturu?  Pfff, koja si ti budala, pa ja ti nacrtam kuću za pol sata - ok, Guggenheima možda za dva i pol - samo da imam one svemirske rapidografe, šestare i software koji imaš ti u birou.  Dobro, ako baš ne ja osobno, ali barem 7 od 11 ljudi koje poznam bi to moglo."

Mislim, ne radi se sad tu o rukometu i Ivanu Baliću konkretno, to znam da si ti rukomet označio kao "onog grubijana na motoru koji ti je ukrao vječnu ljubav i od nje napravio nesretnu depresivnu debelu ženetinu" (košarku, jel) i da te nitko ničim neće razuvjeriti, nego o dozvoljavanju samome sebi da omalovažavaš uspjehe u bilo kojem polju ljudske djelatnosti, a samo zato što ga nisi ili voljan ili kapac razumjeti.  Nije to lijepo, hebiga. 

Boričito dragi,stvarno mi nije bila namjera podcjenjivati bilo koga ili bilo što