KAKO JE PROPAO PUNK U HELSINKIJU
(izgubljeni, pa pronadjeni dnevnik iz godine 1987)
U Jeseniku je bilo toliko vruce da su i psi umirali od vrucine.
U sumama su Rusi opet imali manevre, a mi smo se odlucili da idemo na more: Helmut, Tifus, Karla i ja. Poljska je vec bila zatvorena, Bugarska i Madjarska su bile predaleko, a Madjarska nema more, tako da nam je kao jedina mogucnost ostala DDR. Idemo vec prekosutra.
Helmut je moj decko, Posudit ce varburga od svog starog koji je mesar. Spavat cemo vani, ja cu slikati i zapisivati sve sto vidim. Dakle, ja se zovem Nancy, kao ona Nancy onog tipa iz Sex Pistolsa, a koji ju je ubio svojom ljubavlju. Ta ljubav je isto velika kao i moja s Helmutom i kad bih morala umrijeti, ubila bih i Helmuta.
Kada sam o odlasku na more rekla mami, ni ona niti njen tip o tome nisu htjeli ni cuti, zato jer mi je tek sedamnaest. Moj glupi brat blizanac koji zeli biti astronaut ko Remek, mi je zavidio. Maminog tipa to uopce ne bi trebala biti briga, a mami sam rekla da sam odrasla, da sama zaradjujem i da mogu raditi sto hocu. I onda je mama pocela sa suzama, galamom i zivcima, na kraju mi je prijetila i milicijom i popravnim domom, no ja sam si uzela vrecu za spavanje, jaknu, dvije majice, gace, te zalupila vratima i otisla spavati kod Helmuta. Mamin galama se cula jos u liftu.
subota
dakle, ovo je moj prvi odmor otkako su me izbacili iz skole zbog sranja koje sam radila i majica s punk natpisima. Prvi godisnji odmor otkako sam pocela sljakati u bufetu Pradjed, gdje cijeli dan samo cistim iznutrice za juhu od iznutrica zato jer je to sudetsko
narodno jelo, a mi smo u Sudetima.
Krenuli smo rano ujutro i sad se odmaramo kod Hradeca, Pispauza. Imamo mali madjarski kazetofon i sve moguce kazete. Kako bismo stedili baterije, trazimo od Karle da uzme olovku i premota kazetu. I onda ona uzme olovku, gurne ju u rupu od kazete i premotava.
U autu je vrucina i sve smrdi po pokvarenim jajima, bez obzira sto smo otvorili sve prozore. Helmut kaze da se ne radi o pokvarenim jajima, vec o osusenoj svinjskoj krvi, jer njegov stari ide okolo i kolje svinje. Cijeli smrdi od krvi jer krv sa sebe nikad ne mozes oprati.
Karla se dere preko prozora: "Pankeri idu na Baltik!"
Idemo Ceskim rajem pokraj Jicina i ocekujemo da usput naletimo na Rumcajsa, koji je u svoje vrijeme bio najveci punker. Na kraju ga nismo sreli.
Vec smo u DDR-u, tamo negdje iza Vansdorfa: bilo je frke prvo s ceskim granicarima, a potom i s trabantima. Pitali su nas kud idemo i zasto, trazili su da izadjemo van, a najvise ih je zanimalo zasto nam smrdi u autu.
Helmut: "To je svinjska krv".
Ja sam to prevela ovako: "To su pokvarena jaja."
Granicari nam nisu povjerovali i pretrazili su cijeli varburg, pronjuskao ga je i pas. Penzioneri u autobusima su nas gledali u cudu i zvakali svoje upakirane pohane snicle, a mi smo im pokazivali srednji prst i pljuvali po zemlji, samo da im zgadimo snicle. Hvala Bogu da je Helmut travu ostavio doma. Hvala takodjer Bogu sto sam po majci sudetska Njemica, jer su nas samo zbog toga sto govorim njemacki pustili u Rajh.
nedjelja
idemo autoputom i svaka dva metra varburg skoci dva metra visoko, kao da bi htio odletjet na neku drugu planetu, sto ne bi bilo lose. Helmut kaze da je istocnim Nijemcima autoceste ostavio Hitler kao dar za buducnost. Mozda i kao osvetu. Stalno je vruce i smrdi po krvi, pa otvaramo prozor, a okolo je dosadna nizina. Karla premotava kazetu i kako ju je nabila na olovku odjednom joj kazeta leti iz auta u sumu i Lady Pank vise nema.
Stali smo blizu Berlina i odlucili da ne idemo na otok Rugen, vec na otok Usedom, koji je nesto blize. Samo da nas manje boli guzica od skakanja po Hitlerovim autocestama. Listam atlas i vidim da je Berlin okruzen autocestama, Tifus kaze da je to zapravo omca oko grada, a ja odjednom vidim da zapravo postoje dva Berlina. U istocnom je cetvrt koja se zove Pankow. Tamo valjda zive samo pankeri.
Pokraj nas jede DDR-obitelj. Sve je uredno i umjetno, cak i jelo. Umjetno izgleda i taj tip u umjetnoj smedjoj kosulji. Odjednom se pokraj nas zastavio milicijski trabant. opet kontrola i kamo idemo. Kazem da idemo na more jer imamo plijesan na nogama i da nam je more preporucila doktorica. Helmut stvarno ima plijesan jer, otkako radi u sumi, stalno nosi gumene cizme. Helmut im pokazuje zuljeve, noge mu smrde tek nesto manje od varburga i milicajcima je to dovoljno.
Idemo dalje i pustamo si muziku - Die Toten Hosen, sto je prava atomska bomba i prava je sreca da Karli bas ta kazeta nije odletjela u sumu. Tifus hoce da ga naucim par njemackih rijeci. Na primjer kako se kaze dobar dan, bok, jedno pivo, flasa, cigareta, hot-dog, jebati, pusiti, ici u materinu, fuck off, no future, debil, mag i kruh sa salamom.
Beskonacna Autobahn preko Prenzlau i Pasewalk i Greifswald i onda skretanje prema moru. Cesta vede pokraj duge aleje stabala i srecemo same trabante i varburge. Helmut kaze da je istocna Njemacka zbog svojih smrdljivih auta dvotaktna zemlja, a zapadna Njemacka cetverotaktna. Matematika jasno kaze koja Njemacka je bolja. Helmut isto kaze da je Cehoslovacka jednotaktna zemlja zato jer je no future i kad bi ju ukinuli nikom ne bi nedostajala. Sad stojimo u redu ispred mosta na podizanje, jer ispod plovi brod. Za njim je nas otok Usedom.
Po prvi put u zivotu vidim more i otok i malo sam razocarana. More izgleda poput dosadne rijeke, cak i nas Staric ima vece valove kad na proljece krene voda iz gora do Poljske. Otok je ravan komad zemlje s drvecem i nista vise.
ponedjeljak
Lako smo nasli kamp, no nigdje nas nisu htjelu pustiti zato jer nemamo nekakve papire iz turistickog ureda. To nam stvarno nije palo na pamet. Na kraju se Helmut sjetio da probamo toj babi na salteru dati dvadeset maraka. Baba je odmah rekla dobro i nemojte raditi pizdarije. I da hoce jos dvadeset maraka. Onda smo joj dali jos dvadeset, a ona nama karticu za sator i auto.
Konacno smo tu. Zove se to Stubbenfelde i sator je vec postavljen. Stvarno je mali, pa smo se podijelili tako da jednu noc u satoru spavaju Tifus i Karla, a drugu Helmut i ja. Drugi par ce spavati u autu koji smrdi po krvi.
U kampu je hladno. Tu je visoko drvece, pa se nebo i sunce skoro ni ne vide. No, znali smo da idemo na Ostsee gdje je zima. Sunce je slabasno, a trabanti su ocito otporni na zimu kao Eskimi jer trce po plazi sasvim goli. Tifus je rekao da je to cudno jer ih je u ratu zaustavila ruska zima. Helmut je rekao da su mozda postali otporni tek nakon rata i da u sljedecem ratu istocne Nijemce vise nista nece zaustaviti. Mi smo se obukli u nase teske kozne jakne jer jos nismo otporni.
Karla je rekla: "Mi smo prvi ceski pankeri na Baltiku!"
Svi se tomu smijemo, a ja slikam.
Onda se skidamo do gola i ja sam visoka zenska s malim sisama. Zasto pobogu nemam takve kao Karla? Naravno da sam jedina ja, od svih zenski na plazi, koja je dolje obrijana. Helmut se salio da su ce traziti od trabant-cura da se dolje obriju kao ja. Tako mu se svidja. Ja cu ga ubiti.
Hlemut je isto tako mrsav i blijed kao smrt. Na ruci ima oziljke od sivanja, kad je razderao ruku u vojsci. Noge ima tanke kao stapovi satora. Idemo u vodu. Voda je kao led.
Pijesak je potpuno bijel i more je slano samo malo. Mozda je i more od umjetnog materijala. Jednostavna dvotaktna prevara, kaze Karla koja ima velike sise i Tifus koji stalno u nju pilji.
utorak
Po plazi stalno prolaze vojnici sa strojnicama i puse. Skroz su nesretni. Imaju dalekozore i paze da ne bi netko legao na luft-madrac i preplivao preko Baltika do Svedske ili Finske ili sto se vec tamo prijeko nalazi. Ne smetaju im goli ljudi, narocito ne gole djevojke. Mozda smo se navikli, no vise nam nije toliko zima. Svejedno, kad god se pomirisim, osjecam svinjsku krv i stvarno se ne da oprati.
Pivo im je dvotaktno, mutno i vodenasto.
Sto jedemo: bratwurst, bockwurst, currywurst, broiler. Ovo su razne kobasice, a ovo zadnje je neko ogromno pile, koje ima svjetski okus, no na koje bih ne htjela naletjeti u mraku zato jer je to nekakav istocnonjemacki monstrum - ima nogu kao svinja.
U kampu je i nekoliko Ceha i Prazana. Leze na plazi pocrvenjeli kao rakovi i pricaju o tome koliko je trajao put, koliko ce ici nazad i sto je u DDR-u bolje i jeftinije nego kod nas u Cehoslovackoj, pa kako im pivo ne valja. Potajno slikaju gole njemacke djevojke, a prave se da slikaju svoju djecu. Vidjela sam kako je jedna Njemica nekog tipa s foticem dobro ispsovala i poslala u materinu, pa je morao pokupiti svoju obitelj i vratit se u kamp.
Njegova stara je onda isto pocela na njega galamit da je svinja i da im je opet pokvario odmor, da ce se od njega razvesti, a on joj je rekao u redu, ako si toliko glupa, mozemo se rastati odmah po povratku. Njihova dva klinca su u rukama nosili lopatice i plakali - klasicna vesela ceska obiteljska prica na plazi punoj trabanata, Danas na vecer je u krcmi koja se zove Ostseerrose (balticka ruza na ceskom) nekakav disko, sranje.
srijeda
U disku su pustali samo pederske grupe i jos nas nisu htjeli pustit unutra jer nismo lijepo obuceni i smrdimo. Debilu, naravno da necemo sa sobom na more nositi kravatu i cipelice!
No, sreli smo ekipicu njemackih pankera iz Hallea. Dosli su jucer i doslo je do slobodne razmjene ideja. Probali smo njihove cigarete koje se zovu Karo i Juwel i od njih nas je peklo u grlu. I oni su nas pitali po cemu to smrdimo i kad sam im rekla da je to od krvi, razgoracili su oci i rekli da kod njih od sad uzivamo veliki respekt. Na trenutak sam mislila da ce me Helmut zamijeniti s
punk-Njemicom Katrin, a da cu ja zabrijati s njezinim deckom koji se zove Kai. Na kraju nije od toga bilo nista, samo smo se posteno napili. To je mozda steta jer je to moglo biti zanimljivo iskustvo.
Danas smo se na plazi svi skinuli do gola i obukli kozne jakne. Ja sam zamolila jednog tipa iz ceske obitelji da nas sve slika s mojim zenitom. Zima nam vise nije, bez obzira sto je u zraku samo dvadeset, a u moru samo sesnaest stupnjeva. Na obzoru plove brodovi, a navecer vidimo i svjetionike.
Danas su se po prvi put vidjeli valovi, no opet mi Balticko more izgleda nekako djecje, kao model zeljeznice za djecu, kaze Helmut, Strasno je plitko. Tifus je rekao da je mozda moguce nekako prijeci pjeske do Svedske.
Decki su otisli po jelo, a ja sam pricala s Karlom. Pitala sam je da li s Tifusem hoda, rekla je da ne zna. To sam znala i sama. Dosle smo do zakljucka je jebanje nije hodanje i da deckima covjek ne smije vjerovati kad im kaze da nekog vole jer su to sigurno rekli vec drugim djevojkama i svejedno su ih ostavili.
cetvrtak
od jutra pada kisa, pa smo otisli na izlet u mjesto koje se zove Wolgast. To je mala luka, pa gledamo brodove. Imamo malo maraka, no uspjela sam promijeniti krune za marke s jednim dvotaktnim trabantom, koji bi silno zelio otici u Prag. Ja isto zelim vidjeti Karlov most jer nikad tamo nisam bila, no inace ne znam sto bih tamo radila. U nasem Jesu Prazane nitko ne voli.
Onda smo pisali razglednice. Ja sam pisala svojima kako je ovdje jako lijepo i kad pada kisa. Helmut je poslao razglednicu svojoj kcerkici, sto mi je krivo jer kad misli na svoje dijete misli i na svoju bivsu, to sam sigurna. Sigurno za njom pati, sto znaci da mi je raspolozenje na nuli. Tuga. Ja cu ga stvarno ubit zato sto ga volim.
petak
u susjednom selu je lunapark. Idemo u kucu straha i vristimo iz sveg glasa. Ostali se boje vise nas nego Drakule zato jer smo mi pankeri iz Jesenika, nikakvi andjeli. Mi znamo sto je pravi strah. Cigani koji su vlasnici tih ringispila nas promatraju cudno zato jer se super zabavljamo.
Srecemo pankere od jucer navacer i kupujemo pivo. Uzimamo kazetofon, idemo na plazu, palimo vatru i pustamo im nase grupe, kao sto su: HNF, Visací zámek, Zamořeno. Oni pustaju njihove grupe koje se zovu: Wutanfall, Die Zucht, Planlos, Automat. Onda svi skupa slusamo: Die Toten Hosen, Sex Pistols, Ramones, The Clash. Onda nam crkavaju baterije, muzika tresti sve sporije, mi pjevamo sve sporije i onda nam je svima zlo od toga. Onda su dosli pogranicni policajci, trazili od nas osobne karte i
putovnice i pitali su nas zasto se deremo, no vidi se da se ni njima ne da tamo-vamo ici po plazi kao idioti.
Navacer smo u kampu pijani i s Nijemcima radimo pred nasim satorom pizdarije. Kazem sama sebi kako bi bilo super da je s nama sad Crni. Nemamo pojma gdje je. Jednog dana je jednostavno nestao. Ja znam da bi mu s nama bilo super jer je on najveci panker od svih nas i zato jer je bio moj prvi decko. Odjednom je neki debeli trabant u trenirci izasao iz satora s baterijom i poceo galamiti na nas. Pozvat ce volskpolizei. On je na odmoru i zeli spavati na miru. Kai mu je rekao da ce jednog dana spavati na miru i to u grobu, no starkelja galami i dalje. Vec je probudio i ostale slicne tipove u trenirkama, a negdje je pocelo plakati dijete.
Odlucili smo da cemo radije prestati i idemo spavati. Izmijenili smo s njemackim pankerima adrese i svi nam obecavaju kako ce doci u nas Jesenik na pivo i rostilj.
Super! Jes ce od Crvene armije osloboditi armija istocnonjemackih pankera! Jesenik ce se opet zvati Freiwaldau. Mozda cak i Punkwaldau! Moze i Freipunkwaldau! Bit ce to glavni grad Sudeta, punka i slobode u cijeloj Europi. Helmut kaze da je to lijepa ideja, no da je to isto tako glupost jer gdje Rus dodje tamo trava vise ne raste sto godina.
Odlazim s Helmutom u auto i pisem ovo s baterijom u ruci. Helmut je znatizeljan i zeli procitati, no nije ga briga. Onda na brzaka vodimo ljubav i ja zelim da mi kaze kako me voli, a ne tu svoju bivsu. On jasno kaze da me voli vise, sto naravno znaci da je voli manje, no svejedno je malo voli sto mi smeta. Ubit cu ga. Onda me umiruje i mazi, no ne mogu se smiriti. Zaspi i hrce.
Auto jos uvijek smrdi pa otvaram prozore. Zima. Pisem s baterijom u ruci i slusam nocne emisije na cehoslovackom radiju. Uopce mi ne nedostaje dolina glupih glava po imenu Cehoslovacka. Da se bar cijela zemlja hoce utopiti u juhi od iznutrica.
Odlazim se prosetati po plazi i drago mi je sto sam sama, bas mi je dobro. Slusam tisinu i slusam kako more pomalo sumi. Na trenutak mi se ucinilo da mi sumi u glavi.
Mislim jos malo na Crnog, gdje je i valjda nije mrtav. Bojim se i odjednom mi je zlo i najradije bih preplivala do Svedske. Pitam se da li bih naucila svedski i da li bih tamo nasla nekog svedskog Helmuta.
subota
Ujutro krecemo na jug jer opet pada kisa. No, prije no sto smo otisli, debelom trabantu u trenirci vadimo stapove od satora, kako bi mu se sator srusio kad mi odemo. No, sator se slozio na zemlju odmah i slijedilo je urlanje debeljka u modroj trenirci. Skocio je na nasu haubu, a mi smo ga vozili deset metara prije no sto je pao na stranu.
Dakle idemo. Helmut opet vozi i zeli da ga zagrlim dok vozi. Tako sam po prvi put u zivotu vidjela more i otok i bilo je to okej iako malo dvotaktno.
Varburg stalno smrdi i Helmut kaze da to mozda nije svinjska krv vec pasja, jer njegov stari ubije i pse kad ga netko zamoli. Kaze i kako psece meso ima okus poput zecjeg i kako je razlika izmedju pecenog psa i zeca ta sto pas im bijele kosti. Moramo stalno drzait prozore otvorenim, jer smrdi kao u svinjcu, no zivot nije lagan, kaze Karla. Njezina majka se razvela vec cetiri puta i nema pojma tko joj je otac. Ja sam sto se toga tice sretna, jer znam tko mi je otac, no zapravo mi je svejedno jer je umro jos dok sam bila mala.
ponedjeljak
u Jesenik smo dosli u jutro, umorni kao psi i gladni. Ja znam da je to mjesto sama dosada i smrt i nista se ne dogadja i da cemo svi brzo umrijeti zbog Cernobila, jer od lani svi imamo povecanu stitnu zlijezdu ili tako nesto. Ovdje se ne moze nista drugo raditi osim umrijeti. S prozora sam osjetila da po staroj svinjskoj krvi ne smrdi samo nas auto, vec i cijelo nase mjesto. Mozda i po pokvarenoj juhi od iznutrica. Mozda je sve to pomijesano.
sad lezim u krevetu i gledam u svog brata blizanca koji cita knjigu o deset najvecih astronauta. On zeli postati jedanaesti i slusa Depeche Mode i Pet Shop Boys koji me tjeraju na povracanje. Pitam se da li je on stvarno moj brat blizanac kad slusa te pederske grupe: on je pristojan, jos nije pusio ni ne pije. Nekad se stvarno bojim za njega.
Blizanac mi kaze da prestanem zuriti u njega i pita me jesam li mu sto donijela s godisnjeg. Nisam mu donijela nista i sad mi je zao, zato jer mi je on iz Slovacke donio slani ovcji sir. Onda sam mu rekla da su Depeche Mode kreteni, pa me gadjao jastukom i rekao da punkeri smrde. Onda i ja njega gadjam jastukom i zao mi je sto nisam otisla prespavati kod Helmuta i sad mi je muka jer me kopka nije li sad kod njega njegova bivsa.
Da, u Varnsdorfu su nam dvotaktni carinici pregledali kofer i izvadili dvije flase njihove votke i dvije salame u vrecici i pitali nas cije je to. Helmut je rekao da je to poklon za njegovog starog, zato jer nam je posudio smrdljivog mesarskog varburga, no carinici su mu rekli da muze preko granice prenijeti samo jednu flasu i jednu salamu, jer inace ugrozava nacionalnu ekonomiju DDR, a to je kazneno djelo.
Ja sam to prevela, Helmut je popizdio i na mjestu je pojeo cijelu jednu salamu. To nije kazneno djelo. Onda je rekao Tifusu da ce dalje voziti on, pa je popio flasu vodke u dva gutljaja, a carinici su ga gledali smijuci se, kao kad djeca gledaju crtani film. To ih je toliko omelo da su zaboravili prekontrolirati Tifusovu vozacku, koju on nema. Na kraju su nas pustili, pa smo zaustavili odmah na ceskoj strani i bacili ostatak u smece.
Onda smo ostali spavati na autobusnom ugibalistu, a Helmut je bio sav zelen. Potom smo isli dalje i do Jesa se nije desilo nista. U Jesu je Rusima dezertirao nekakav vojnik, pa su svuda bile patrole sa strojnicama, procesljavaju sumu, Jasno je da ce ga strijeljat kad ga ulove jer to Rusi tako rade s ljudima.
Ja tog vojnika ipak nisam puno zalila jer je i on Rus, no mislila sam na to kako se opet moram dizati u pet ujutro i ici na posao u bufet Pradjed i cijeli dan cistiti iznutrice za juhu od iznutrica sto je sudetsko nacionalno jelo. To ce trajati jos cetrdeset godina, kad cu otici u mirovinu, a ja bih u mirovinu mogla otici odmah sutra.
Dakle, hvala ti Cehoslovacko za moju buducnost.
jebateled! 
